Kome, kako i koliko treba na putovanjima dati napojnicu?

Napojnice koje konobari odnosno djelatnici u ugostiteljskim objektima očekuju, razlikuju se od države do države. Na napojnicu bi se u nekim zemljama mogli naljutiti, dok bi u drugim zemljama mogli ostati uvrijeđeni ako dodatak na ukupan račun izostane. 

Rijetko se dogodi da idemo na putovanje, a ne odemo u restoran. Restoran je mjesto gdje se najčešće ostavljaju napojnice, čija visina varira ovisno o više kriterija. kao što su ljubaznost konobara, kvaliteta poslužene hrane, vizualni izgled, veličina obroka, generalno zadovoljstvo atmosferom...

Napojnica u restoranima ne ostavlja u svega par država od kojih se mogu izdvojiti Japan, Singapur, Koreja i Bostvana. Isto tako, u Japanu i Singapuru nije pristojno ostavljati napojnicu niti u hotelu, već se očekuje da ćete ostaviti poklončić.

Najviše napojnica očekuje se u Mađarskoj (zaokruženo na 10, 15 ili 20% od ukupnog računa), SAD-u (15 ili 20%) te u Južnoafričkoj Republici (10 ili 20%). U nekim državama, kao što su Italija, Rumunjska, Katar, Belgija, Egipat, Hong Kong, Švicarska, Slovačka ili Australija, napojnica je već uključena u cijenu te nije potrebno ostavljati nikakve dodatke na nju- osim ako baš ne zavađate konobara ili konobaricu!  

Ista situacija je u Londonu, gdje ćete primijetiti čak 12,5 posto pridodano na vaš račun. 

Napojnica u simboličnoj visini od 5% dobrodošla je u Njemačkoj, Grčkoj, Indiji, Keniji, Nigeriji, Kini, Austriji, Španjolskoj, Češkoj, Gani i Francuskoj. 

U SAD-u je napojnica zapravo i jedini izvor prihoda za konobare, i bilo bi poželjno ostaviti im koji dolar, u suprotnome možete očekivati negativne komentare i čak neugodnosti. 

Kakva su vaša iskustva s putovanja? Ostavljate li napojnice, ili pokušavate što više uštedjeti? 

Izvor: Punkufer