04.27.2015.

Mnogi će za projekt reforme kurikuluma reći da je povijesni. Uspije li, velike zasluge, ako ne i najveće, pripisivat će se Borisu Jokiću, znanstveniku s Institut za društvena istraživanja i voditelju Ekspertne skupine za reformu kurikuluma koji nam je i otkrio koje sve novosti očekuju školarce, nastavnike i roditelje. Intervju koji je proveo Večernji.hr, prenosimo u cijelosti: 

Što će reformom dobiti buduće generacije?

"Da je obrazovanje važno, reći će gotovo svi. Čime to kao društvo dokazujemo, nije jasno jer smo u prethodnih 25 godina imali sve druge prioritete osim obrazovanja. Imamo sustav koji ima određene pozitivne osobine, ali koji je zapušten, opterećen problemima. U gimnazijama se uči po programima s početka 90-ih, a koji su prepisani iz 70-ih. U strukovnom obrazovanju nema ozbiljnijeg dodira sa svijetom rada.

Nije osiguran prostor za autonomiju nastavnika i ravnatelja. Djeca u osnovnoj školi uče činjenice koje im nikada neće biti potrebne. Neke buduće generacije trebaju dobiti smislenije i funkcionalnije obrazovanje, usklađeno s njihovim životnim iskustvima, interesima i razvojnoj dobi. Roditelji bi trebali biti više uključeni u obrazovanje djece, a nastavnici osnovu za autonomniji rad." 

Što se mijenja osnovcima?

"Želimo odmaknuti obrazovanje od činjenica i sadržaja jer predugo je u fokusu obrazovanja bila godina bitke, izvozne sirovine Gane, probavni trakt gliste... a ne što učenik treba moći, znati učiniti sa sadržajem. Za svaki razred bit će definirani odgojno-obrazovni ishodi kao jasno iskazana očekivanja onoga što se od učenika očekuje. Namjera nam je odrediti i kriterije usvojenosti ishoda, čime želimo osigurati objektivnije i valjanije ocjenjivanje. Velike promjene predviđaju se i u razrednoj nastavi, gdje želimo ukinuti predmetno satni sustav.

Ne možete razviti kreativnost, inicijativnost ako je škola toliko kruta da točno određenog dana, imate točno određenih 45 minuta nekog predmeta. Krajnje je vrijeme da se otvori prostor, pa ako imate 35 sati godišnje glazbene ili likovne kulture, na učiteljici je da kaže i osmisli kako će ih organizirati. Možda je to onda garancija da će ta djeca i zasvirati, sudjelovati u smislenom kreativnom procesu, saditi nešto ili raditi rukama. Ti isti bi se trebali za 15 godina razviti u neke slobodnije, kreativnije i poduzetnije ljude od nas." 

Što je sa strukovnim obrazovanjem?

Planira se uvođenje učenja na radnom mjestu u sve oblike strukovnog obrazovanja. Ono se jednostavno mora približiti svijetu rada. Druga velika novina je upis u sektor, a ne u pojedino zanimanje.

Na ovaj način učenici bi se npr. upisivali u sektor Elektrotehnika i računarstvo, a onda bi u 3. i 4. razredu birali specifična zanimanja. Brojne su prednosti ovakvog sustava. Njihovi izbori zanimanja bit će informiraniji, trebali bi dobiti bolje temelje unutar pojedinog sektora koje će im omogućiti lakši prelazak iz zanimanja u zanimanje, tržištu radne snage ove promjene bi trebale osigurati fleksibilniju radnu snagu.

Novi model ocjenjivanja: U gimnazijama je premalo izbornih predmeta. Je li tome kraj?

Predviđene promjene idu u tom smjeru da u 3. i 4. razredu, kako se bliži odabir studija, učenici biraju predmete i sadržaje koji su u skladu s njihovim aspiracijama. Time želimo omogućiti razvijanje interesa djece i dublje usvajanje određenih sadržaja, čime bi visokoškolska zajednica trebala dobiti pripremljenije studente.

Reforma predviđa hibridni model vrednovanja. Što to točno znači?

Kroz hibridno vrednovanje, planira se omogućiti učiteljima i nastavnicima da iz Nacionalnog centra za vrednovanje mogu, ako to smatraju potrebnim, povući ispitne zadatke nakon obrade određene nastavne cjeline koje bi onda primijenili u razredima. Nakon toga bi dobili povratnu informaciju o rezultatu vlastitih učenika, i to u odnosu na rezultate drugih učenika, što bi moglo dovesti do objektivnije ocjene i smanjenja pritiska roditelja. Važne su i promjene u izvješćivanju o učeničkim postignućima.

Potrebno je dati pravovremenu, točnu i korisnu informaciju o tome što neki učenik zna, u čemu je dobar i gdje treba raditi više. Trenutno klasično „imaš 3 iz matematike" to onemogućuje jer zbilja ne znači puno.

U ciljevima stoji i izbjegavanje školifikacije vrtića. Upravo je mnogim učiteljima problem kada im dođu prvašići koji već pišu.

Vrtić ne smije postati škola i isključivo priprema za školu. Igra jest, i treba ostati, osnovni način razvoja djeteta vrtićke dobi. Naučit će oni svi čitati, pisati i računati u školi. Učiteljima je uvijek teže kad u razredu postoje djeca izrazito različitih sposobnosti, predznanja, životnih iskustava. Ali dobri učitelji znaju kako se prilagoditi i pružiti najbolju podršku djetetu.

Hoće li od 2018. osnovna škola trajati devet godina?

Političari pogrešno najavljuju da će se to dogoditi 2018. Za puni profil devetogodišnje škole potrebno je desetak složnih godina. Da bi se do toga stiglo, potrebno je izgraditi i dograditi određene škole, usporedno imati različite programe u školi, osposobiti nastavnike... Sve bismo to i mogli kada bismo bili složni.

Taj nedostatak zajedničke vizije, potrebe za dijeljenjem i mogućnosti da si ukažemo međusobno povjerenje bez obzira na različite svjetonazore i discipline iz kojih dolazimo zabrinjava me puno više od skromnih financija.