10.02.2015.
Broj nezaposlenih u Hrvatskoj već deset godina ne pada ispod 230 tisuća, a od izbijanja globalne ekonomske krize 2008. nije manji od 300 tisuća, što potvrđuje opći dojam da država nema prikladne i učinkovite politike zapošljavanja. Na tržište rada ne djeluje se dovoljno, nego se, gotovo kao najnormalnije, prihvaćaju i trpe posljedice manjka radnih mjesta s jedne strane i raspoloživih radnika za iskazane potrebe poslodavaca s druge.
Loša državna politika
Prema ocjeni Davorka Vidovića, stručnjaka Hrvatske gospodarske komore, postoji više uzroka neusklađenosti tržišta rada i potreba poduzeća i gospodarstva u cjelini za radnom snagom: neusklađeni sustav obrazovana i potreba tržišta rada, malo zaposlenih u sustavu cjeloživotnog učenja, niska ulaganja u istraživanje i razvoj, neporezni nameti za rad, rigidno zakonodavstvo.
Kada se nabrojeni problemi sagledaju u svjetlu statističkih pokazatelja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, konstantan je manjak, primjerice, radnih mjesta za industrijske radnike, trgovce, građevince i ugostitelje. U tim zanimanjima manjka između 15 tisuća (ugostitelji) i 45 tisuća radnih mjesta (industrijski radnici), a u posljednje vrijeme povećava se broj nezaposlenih administrativaca – uredskih službenika na burzi je više od 40 tisuća.
Zabrinjavajući su i podaci da je bez posla i 16 tisuća inženjera i tehničara te više od deset tisuća strojara, elektromontera i mehaničara. Postoji, naime, rašireno mišljenje da je danas najlakše posao naći upravo inženjerima i zanatlijama poput spomenutih.
Statistika Zavoda za zapošljavanje otkriva da je nezaposlenost najmanja među radnicima bez zanimanja, rukovateljima strojevima, znanstvenicima, profesorima i ostalom osoblju u obrazovanju, kao i među sastavljačima proizvoda.
U nekim zanimanjima poput programera i “softverskih” inženjera u ICT industriji nezaposlenosti nema, postoji čak i manjak radne snage. Kako doznajemo u Udruzi informatičke i komunikacijske djelatnosti pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, tvrtke u IT sektoru same se snalaze kako bi osigurale dovoljan broj radnika.
Ni reforma ne pomaže
Tvrtke organiziraju razne ljetne kampove, stipendiraju sve mlađe studente, organiziraju kratke tečajeve za pripravnike, uključuju se u promotivne aktivnosti po školama, pomažu mladim talentima u odlascima na informatičke olimpijade i slično. No, u Udruzi napominju da tvrtke ne mogu same riješiti ovaj problem, pridružujući se apelima za reformu strategije srednjeg i visokog obrazovanja.
Neke probleme s nezaposlenosti ne može riješiti ni reforma obrazovanja. Najviše nezaposlenih staro je, prema podjeli Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na deset starosnih kategorija, između 55 i 59 godina, ali u posljednje vrijeme povećava se broj nezaposlenih među mladima. Prema podacima Europske komisije, stopa nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj je iznad 30 posto i među pet smo najgorih članica Unije po tom kriteriju.
Najmanje je poslova za radnike sa srednjom stručnom spremom (na burzi ih je više od 70 tisuća) i KV radnike, dok najmanje problema s pronalaženjem posla imaju osobe s visokom stručnom spremom. Žene teže dolaze do posla; u posljednjih pet godina prosječno ih je na burzi bilo 40 tisuća više nego muškaraca.
Uočljive su regionalne razlike u nezaposlenosti – u Gradu Zagrebu, Splitsko-dalmatinskoj, Osječko-baranjskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji najviše je građana bez posla, i po nekoliko puta više nego u Istri, Dubrovačko-neretvanskoj županiji ili u Međimurju.
Povezani problemi
Hrvatska ima problem vrlo niske stope aktivnosti i stope zaposlenosti; u proteklih goidnu dana bilježi se postupno smanjenje stope nezaposlenosti, ali i povijesno niska stopa zaposlenosti.
Visok porezni klin djelomični je krivac visoke stope nezaposlenosti,a razina produktivnosti nije u potpunosti desegla postotak prosjeka produktivnosti rada EU.
Kao putokaz izlaska iz gospodarske i stranputice tržišta rada mogao bi poslužiti prijedlog mjera za smanjenje nezaposlenosti Hrvatske gospodarske komore koji će uskor biti predstavlja.
Tu će Komora, među ostalim, predložiti uvođenje sustava dualnog obrazovanja po uzoru na Austriju i Njemačku, gdje se učenik već tijekom školovanja upoznaje s budućim poslodavcem i povremeno obavlja praksu kod njega, zatim donošenje zakona o malim poslovima kojima bi se jednostavnim i mali paušalnim oporezivanjem iz sive zone izvuklo nekoliko desetaka tisuća radnih mjesta, uklanjanje parafiskalnih nameta i općenito smanjenje poreza na rad te znatnija potpora samozapošljavanju.
Izvor: jutarnji.hr