Sitne pogreške koje su promijenile povijest

Potonuće Titanica, rušenje Berlinskog zida i iskrcavanje saveznika u Normandiji samo su neki od događaja koji su u svega nekoliko sati definirali povijest ljudskog roda. No, manje je poznato da su se oni odigrali baš tako kako bilježi povijest jer je netko od aktera napravio sitnu, potpuno bizarnu pogrešku.

Povijesne knjige često nas uče o velikim ljudima koji su vodili velike bitke i izvolijevali velike pobjede. Istina je ponekad malo drugačija, a i oni su samo ljudi. Tako su i neka od najvažnijih poglavlja napisana jer je netko gadno zabrljao.

5. TITANIC

Sve okolnosti potonuća Titanica još uvijek nisu u potpunosti poznate. Vjerojatno zbog činjenice kako je većina sudionika tragedije potonula zajedno s najvećim brodom tog vremena.

Teorije i objašnjenja nisu prestala kružiti ni 104 godine nakon što je Titanic progutalo ledeno more. Od svih teorija, jedna od najistaknutijih je ona da čovjek, koji je bio zadužen za promatranje ledenjaka, nije imao pristup dalekozoru te stoga nije ni mogao uočiti ledenjak na vrijeme.

Kako je uopće došlo do toga? Naime, dalekozor je bio na brodu, ali je bio zaključan, a ključ je bio kod časnika Davida Blaira koji se nikad nije ukrcao na brod.

Netom prije isplovljavanja tvrtka je odlučila zamijeniti Blaira s časnikom Charlesom Lightollerom, koji je imao više iskustva u radu s velikim brodovima.

Pritom se vjerojatno nitko nije sjetio uzeti ključeve od zamijenjenog časnika Blaira.

Nakon što je brod krenuo, posada je shvatila kako nema pristup ormariću u kojem je dalekozor, ali je odlučila ne vratiti se po njega. Očito su zaista vjerovali kako je taj brod nepotopiv.

Sudbonosni ključ prvi puta nakon toga viđen je 2014. godine na aukciji, gdje je prodan za 137 tisuća dolara.

4. BERLINSKI ZID

Simbol podjele između demokracije i komunizma pao je 1989. godine –  to svi znamo, no već je pomalo zaboravljeno kako je do te odluke zapravo došlo.

Malo je poznato da je to zapravo bio rezultat svojevrsnog incidenta. Naime, nakon gotovo 30 godina postojanja zida, vlasti Istočne Njemačke odlučile su stanovnicima pokazati dobru volju i na neko vrijeme smanjiti restrikcije vezane za putovanja.

Čast objaviti tu vijest dobio je političar Gunter Schabowski te je tom prilikom, kako inače i priliči kad se političari hvale, organizirana konferencija za novinare.

Schabowski je u maniri pravog čovjeka iz naroda na press konferenciju došao s papirom koji vjerojatno nije ni pročitao i krenuo u dug i nezanimljiv govor.

Kada je objavio smanjenje restrikcija jedan od novinara je čini se, shvatio kako nove mjere znače ukidanje restrikcija u potpunosti te upitao kada to stupa na snagu.

Nepripremljeni političar nije znao točnu informaciju te je promumljao kako to kreće odmah. Očekivano, odmah su osvanuli naslovi o rušenju zida koji su rezultirali pravom pomamom kod ljudi s kojom se političari nisu mogli nositi.

Shvatili su kako nemaju drugog izbora već izvršiti ono što je rečeno. A ostalo je povijest.

3. DAN D

Bitka za Normandiju, poznatija i kao Dan D, najveća je i najpoznatija pomorska invazija svih vremena, no manje je poznato kako je ona mogla puno drugačije završiti da njemačke snage nisu imale nekoliko pehova.

Za sustav obrane Europe od savezničke invazije, poznat pod imenom Atlantski bedem, bio je zadužen cijenjeni njemački vojskovođa Erwin Rommel. Dan prije iskrcavanja savezničkih vojnika, uzeo je slobodan dan kako bi otišao iznenaditi svoju ženu za rođendan.

Istovremeno, ostali zapovjednici, uvjereni kako neće baš taj dan doći do napada, otputovali su na sudjelovanje u vojnoj vježbi. No, do napada je došlo, a njemačke su snage bez pravog vodstva popustile udaru Saveznika.

Da stvar bude gora, vojska je za vrijeme bitke zvala Hitlera osobno kako bi dao dopuštenje za upotrebu elitnih tenkovskih divizija koja su bile stacionirane dublje u unutrašnjosti i koje su mogle promijeniti ishod bitke. No Hitler je tada spavao i nitko, očito, nije smatrao da ga je potrebno probuditi.

Kada se Rommel vratio u sjedište, već je bilo prekasno.

2. INVAZIJA U ZALJEVU SVINJA

Kada su komunisti preuzeli Kubu, Sjedinjene države morale su se suočiti s činjenicom da njihovi neprijatelji sada imaju uporište na njihovom kućnom pragu.

Znali su da moraju nešto poduzeti. Nakon što diplomacija nije pomogla, odlučili su svrgnuti Fidela Castra i na čelo Kube instalirati nekog poslušnog.

Plan je bio kako će se 1500 kubanskih plaćenika, treniranih u SAD-u, prikrasti kubanskim vojnicima i uz pomoć američkih zračnih snaga osvojiti teritorij. 

Podrška iz zraka trebala je doći iz baze ratnog zrakoplovstva smještene u Nikaragvi.

Nakon nekoliko mjeseci pažljivog planiranja invazije, u travnju 1961. godine krenula je akcija. No usprkos detaljnim planovima, američke su snage “pale” na početničkoj grešci – nisu uskladili satove.

Tako je zbog razlike u vremenskim zonama zračna podrška iz Nikaragve došla sa sat vremena zakašnjenja, kada su vojnici na tlu već davno bili zarobljeni ili ubijeni.

Nije potrebno ni spominjati kako je ovaj incident dodatno zaoštrio odnose među dvjema neprijateljskim zemljama.

1. PRVI SVJETSKI RAT

Špekulira se kako je jedan od razloga zašto su Nijemci izgubili Prvi svjetski rat bio taj što su povjerovali u neutemeljene glasine da su ruski vojnici mobilizirani u Engleskoj kako bi se borili na strani Antante.

Nekoliko je smiješnih situacija kumovalo tome da Nijemci i povjeruju u postojanje te velike vojske Rusa.

U jednom od događaja, u Englesku je stigao vlak pun škotskih vojnika. Znatiželjni nosač prtljage ih je pitao od kuda su došli, oni su mu, svojim neobičnim naglaskom, odgovorili Ross Shire, no nosač je čuo Rusija i ubrzo razglasio priču o vlaku punom Rusa.

U drugom slučaju radilo se o telegramu poslanom u London koji je obavještavao o dolasku pošiljke jaja iz Rusije. Poruka je glasila jednostavno –  “100 tisuća Rusa je sada na putu iz Aberdeena za London”.

Netko je očito tu poruku presreo i krivo protumačio. A tu je bila i glasina o automatu zaglavljenom ruskim novčićima.

Smatra se kako su te glasine bile više od pukog nesporazuma te da su dio ruske podvale. Kako god, Njemačka je uskoro promijenila svoju ratnu strategiju, prilagodivši je borbi sa 100 tisuća ruskih konjanika.

Iz tog su razloga u bitku na Marni poslali dvije divizije manje. Te su dvije divizije čuvale belgijsku obalu od najavljene navale nepostojećih Rusa.

Bitka na Marni pokazala se jednom od odlučujućih bitki, u kojoj se Njemačka vojska na kraju morala povući, a tko zna što bi bilo da su u borbi sudjelovale i one dvije divizije.

Izvor: 20minuta.hr