S desetak stipendija do prestižnog obrazovanja i akademske karijere

„Sve što ste o stipendijama htjeli znati, a niste nikoga uspjeli pitati“ naslov je jednog predavanja koje je na Fakultetu političkih znanosti održao politolog i znanstveni novak Viktor Koska tijekom studentskih blokada prošle godine. Lekcija je dolazila iz njegova vlastita iskustva. Godinu dodiplomskog studija proveo je na razmjeni u Seattleu, postdiplomski studij završio u Oxfordu i odradio praksu u organizaciji CICC, Koaliciji za međunarodni kazneni sud u New Yorku, a sve uz pomoć desetak različitih stipendija. Dok većina njegovih kolega mjesecima čeka na burzi, Koska je prvi posao dobio nakon tri tjedna, a mjesto znanstvenog novaka nakon pola godine.  Kad vam kažemo da je svoje studentske dane počeo na građevini, upitat ćete se kako se uzdigao na sasvim drugom području i upisao  prestižni magisterij u inozemstvu bez ulaganja vlastitih sredstava.

Kako ste shvatili važnost studiranja u inozemstvu i što je bilo presudno za dobivanje prve međunarodne stipendije Instituta otvorenog društva za godinu dana dodiplomskog studija na Sveučilištu Washington u Seattleu?

Nakon upisa studija politologije počeo sam razmišljati kako bi mi studiranje izvan Hrvatske koristilo u daljnjem akademskom i profesionalnom razvoju. Poznato je da američka sveučilišta svojim studentima nude vrhunske uvjete rada, a njihova je politička znanost na glasu kao ponajbolja, stoga sam htio svoje studiranje nadopuniti iskustvom studiranja u SAD-u. No, moja prva stipendija više je rezultat specifičnih okolnosti, nego pomno isplaniranog plana studija. Naime, Hrvatska je tada bila uključena u prestižni program stipendiranja Undergraduate Exchange Program, Instituta otvoreno društvo, koji je pružao mogućnost studentima iz regije da provedu jednu godinu svog dodiplomskog obrazovanja na američkom sveučilištu. Saznao sam za to preko fakultetske oglasne ploče, a kako sam osim odličnih ocjena bio i studentski predstavnik u Vijeću Fakulteta političkih znanosti, zadovoljavao sam kritertije tzv. Leadership potential-a propisanog uvjetima natjecaja. Prijavio sam se na natječaj bez velikih očekivanja, no pokazalo se da sam odgovarao profilu koji je OSI stipendirao. Moram priznati da sam bio malo skeptičan, vjerovao sam da se te stipendije ne mogu dobiti ako nemaš vezu, međutim meni su je dodijelili, a da nisam imao nikakve veze.

Koje vam je promjene donio taj prvi studijski boravak u inozemstvu?

Najviše mi je pomogao u osobnom razvoju. Stekao sam neprocjenjivu spoznaju da se mogu prilagoditi drugačijem načinu rada, razviti nove kontakte u  novoj sredini i svladati jezik relativno brzo. Moje poznavanje engleskog jezika ranije je bilo dosta ograničeno i nikad prije nisam živio tako dugo izoliran od svojih roditelja i prijatelja u potpuno drugačijoj kulturi. Jednog jutra  bio sam u Hrvatskoj, a sutradan  se probudio u Seatlleu kojem je Japan bliže nego Zagreb. Takvo iskustvo vam postavi nove izazove kroz koje mnogo naučite o sebi, ali i vašim sposobnostima prilagodbi različitim kulturama i pristupima studiranju i radu. 

U čemu se razlikuje vaše iskustvo studiranja na američkom sveučilištu od onog u Zagrebu?

Kulturne norme i obrasci ponašanja su potpuno drugačiji. Sustav je baziran na pojedincu i u svom ćete obrazovanju dobiti natrag onoliko koliko sami uložite. Traži se da kritički razmišljate i da samostalno prikupljate informacije  za vaše radove. Konkretno, pisanje akademskih eseja na svečilištu u SAD-u  znači da osnovnu literaturu dobijete od profesora, ali vam ona ne smije biti primarna. Imate sve resurse za istraživanje na raspolaganju i pretpostavlja se da su eseji mali istraživački projekti svakog studenta što je sigurno koristilo u mom daljnjem akademskom školovanju i radu.

Na vašem sveučilištu u SAD-u 5 do 10% studenata dolazilo je iz drugih zemalja. Kako ste se osjećali kao strani student? Je li postojao osjećaj izolacije?

To je zanimljivo, većinu ljudi tamo ne zanima odakle vi dolazite. Postoji jako puno neformalnih udruženja koja okupljaju studente s različitim afinitetima, ured za međunarodnu suradnju ponekad organizira druženja za strane studente i takvo tlo je veoma pogodno za stjecanje dobrih prijateljstava i drustvenih kontakata. Brzo sam upoznao velik broj studenata koji su mi postali bliski prijatelji. Sveučilište je doista otvoreno prema studentima, a sustav je podređen ostvarenju svih individualnih kapaciteta. S druge strane, osjećao sam se izolirano zato što nema puno studenata s hrvatskog govornog područja. Međutim, kad sam saznao za katedru hrvatsko-srpskog jezika,  javio sam se voditeljici, profesorici Mariji Crnković, koja me pozvala da joj pomognem kao demonstrator na govornim vježbama. Tako sam upoznao ne djecu naše dijaspore, već Amerikance koji iz različitih razloga žele učiti hrvatski jezik. Volontiranje na ovom kolegiju bio je moj način za borbu s nostalgijom, ali i jedan od prvih koraka u razvijanju socijalnog kapitala u novoj sredini.

Studiranje na Oxfordu isplatilo bi se i da nisam dobio nijednu stipendiju

Za postdiplomski studij u inozemstvu odlučili ste se prilikom povratka u Hrvatsku. Koliko je vremena potrebno za istraživanje međunarodnih stipendija i studijskih programa?

Optimalno je krenuti s pripremom godinu i šest mjeseci prije nego vam počne program. Ako imate jasno iskazan interes za određeno akademsko područje i plan istraživanja, dobitak stipendije za magisterij na prestižnom sveučilištu nije nemoguća misija. Jedino što podrazumijeva  dobru koordinaciju vremena i plan u kojem morate nastaviti s visokim akademskim rezultatima, dodatno iskristalizirati usko područje interesa, znati tko bi vas mogao financirati, koliko ste vi sami voljni u tome sudjelovati, vidjeti koji se uvjeti od vas traže i  krenuti u proces prijave.

Kako je teklo vaše istraživanje postojećih programa?

Ja sam razmišljao o prijavi na američka sveučilišta, međutim zbog prosječnog rezultata na testu GRE koji je obavezan za većinu diplomskih studija, to ne bi imalo smisla. Top sveučilišta traže top rezultate, a troškovi prijava su jako veliki, svaka iznosi 50 do 100 dolara. Stoga sam odlučio da se prijavljujem samo na najbolja europska sveučilišta koja kvalitetom sigurno ne zaostaju za američkima, a u akademskim područjima i segmentima rada možda su i bolja. Prijavio sam se na nekoliko programa u Engleskoj i na CEU u Budimpešti, a za stipendije sam kontaktirao nekoliko zaklada. Slao sam mailove i hrvatskim tvrtkama, ali nisu bile zainteresirane za takav oblik pomoći ili nije ni bilo odgovora, slao sam i ministarstvima, doslovce sam kucao na sve adrese.

Na kraju ste primljeni na tri sveučilišta od kojih ste izabrali Oxford. Ukupni troškovi sa školarinom iznosili su oko 25 tisuća funti za jednu godinu. Kako ste isplanirali svoj financijski plan u slučaju da ne dobijete stipendiju?

Bio sam voljan i platiti. Teško je to financirati, ali razmatrali smo studentski kredit u iznosu do 10 tisuća eura i imao sam malu ušteđevinu od sitnih studentskih poslova i stipendije Grada Zagreba. Roditelji mi nisu mogli pomoći u pokrivanju cijelog iznosa potrebnog za studij, no bili su voljni prodati stan u nasljedstvu kako bi mi omogucili studiranje na Oxfordu. Na kraju sam dobio potpunu Chevening stipendiju od Instituta Otvorenog društva, Vlade Velike Britanije i Sveučilišta Oxford te potpore za istraživanja Ministarstva znanosti i sporta i Frankopanske zaklade, pa nije bilo potrebe za studentskim kreditom.

Znači, imali ste potporu roditelja. Kolika je njihova uloga u vašem načinu školovanja?

Moji roditelji su sami sugerirali prodaju nekretnine i studentski kredit u slučaju da ne dobijem stipendiju. Bili su oduševljeni kao i ja kad sam bio primljen na Oxford. Zbog toga mi se činilo da ću, neovisno o stipendiji, vrlo vjerojatno tamo i studirati iako oni nisu bili imućni, doslovno je to bila njihova zadnja nekretnina. Svjestan sam da nemaju svi mogućnosti za takvu investiciju, ali to je već pitanje socijalne pravednosti. Neki roditelji misle i da je dobro uložiti u auto, pa kupe djetetu auto u puno većoj vrijednosti. Ne znam kako to reći, a da ne zvuči patetično,no morate vjerovati u sebe, a ja sam vjerovao da je ulaganje u moje obrazovanje dobra investicija.

Što studij na Oxfordu čini vrijednim iskustvom? Bi li vam se isplatilo dignuti kredit da niste dobili stipendiju? Na Oxfordu ne dobivate samo akademsku izvrsnost i fantastične uvjete rada, već i mentora koji je jedan od najznačajnijih svjetskih autoriteta za područje kojim se bavite, a s vama individualno radi godinu dana. Otkrivate i sebe i akademsku zajednicu u jednom novom smislu, otvara vam se mogućnost za stjecanje neopisivo vrijednih socijalnih kontakata,  upoznate nove prijatelje koji vam ostaju za cijeli život, a sutra će biti vrhunski stručnjaci u svojim područjima i kasnije vas mogu preporučiti za neke poslove. Da nisam dobio nijednu stipendiju i da sam troškove studija pokrio iz osobnih  prihoda i kroz kreditiranje,  vjerujem da bi se i ta investicija već višestruko isplatila.

Vaš su primarni interes bile nacionalne manjine, izbjeglice i izbjeglička pitanja. Koliko je za uspjeh bio presudan istraživački plan? Mogu li studenti s akademskim potencijalom bez jasno fokusiranog interesa očekivati stipendiju za prestižne studije?

Jako je teško na takvim sveučilištima studirati ako ne znate što biste s time htjeli, morate imati svoj problem, tezu i istraživačko područje. Znam da je bilo dosta studenata koji su došli do kraja svog istraživačkog rada, a  da nisu bili sigurni što žele reći i zbog čega je to što žele reći važno. Neki su i pali godinu, pa su svoje akademske obveze morali obraniti u sljedećoj godini. Zanimljivo, ako velik broj studenata ima problema s prioritetima i izradom magistarskog rada ili padne godinu, to se smatra neuspjehom ne samo studenata već i same institucije. Svaka tri mjeseca dobivao sam izvješće svojeg mentora o akademskom napretku, da vijeće studija zna jesam li u stanju dovršiti svoj rad. Evo, to je bio šok, za prvi predani esej dobio sam negativnu ocjenu, ali drugi je već bio znatno bolje ocijenjen tako da je prvo izvješće bilo pozitivno i kasnije je bilo sve bolje. No, jedno je sigurno,  taj studij ne možete završiti bez stopostotnog angažmana. A to možete izdržati samo ako ste iznimno motivirani za područje koje studirate, zbog čega su i selekcijski kriteriji jako visoki.

Kako izgleda društveni život na Oxfordu? Jeste li se družili s ostalim studentima iz Hrvatske?

Društveni je aspekt studiranja na Oxfordu jednako važan kao i akademski i u mnogim je elementima jedinstven u odnosu na druga sveučilišta. Primarno se odvija kroz aktivnosti vezane uz vaš college gdje upoznajete ljude iz svih akademskih područja. Tako možete upoznati i druge znanstvene discipline i sagledati svoja istraživačka pitanja iz pozicija o kojima do tada niste niti razmišljali. College redovito organizira formalna i neformalna druženja, poput tuluma, večera, izleta, sportskih aktivnosti i slično. S druge strane, akademski ste vezani uz znanstvenu instituciju na kojoj studirate i u svakodnevnoj ste interakciji s ljudima iz vašeg područja. Znanstvena institucija prima relativno mali broj studenata po programu, i svaki student dobiva svog mentora, s kojim se individualno nalazi svaka dva tjedna. Kroz intenzivni rad s mentorom razvijate svoj originalni i autonomni pristup rješavanju istrazivačkog problema.

Što se studenata iz Hrvatske tiče, nas šestero dobilo je stipendiju preko mog programa, jedna osoba iz drugog izvora, a bilo je još Hrvata koji su već ranije studirali u Engleskoj i svi smo se jako zbližili tijekom studija. Postojalo je društvo za studente iz jugoistočne Europe koje se redovito okupljalo svaka dva tjedna na filmskim večerama i drugim aktivnostima, no nas nekoliko se neformalno družilo gotovo svaki dan, a te bliske kontakte nastojimo očuvati do danas.

Uz intenzivan akademski i socijalni život, imate li tijekom studija vremena za ljubavne veze?

Tada nisam bio u ljubavnoj vezi, pa, sva sreća,  nisam imao tih problema, ali iskustva kolega koji su studirali samnom pokazala su da udaljenost ne mora biti preveliki problem za uspjeh veze. Pravi partner će razumjeti da je u nekoj dugoročnoj perspektivi zajedničkog života za oboje bitno da steknete najbolje moguće obrazovanje. Na kraju krajeva ako jedna veza ne može preživjeti devet mjeseci odvojenosti, onda se stvarno zapitajte kakva je to veza posrijedi, pogotovo što tijekom studiranja imate brojne mogućnosti međusobnih posjeta.

Sa studijem u inozemstvu najviše ćete dobiti u osobnom razvoju

Kako su na vašu diplomu reagirali u Hrvatskoj? Jeste li se prijavili na burzu?

Kad sam se raspitivao za nostrifikaciju diplome, stvorio se problem. Postojala je paradoksalna mogućnost da  diploma s Oxforda bude u istom rangu s onom koju sam stekao tijekom četverogodišnjeg studija u Zagrebu. Na kraju mi nostrifikacija nije trebala za zaposlenje, pa nikad to nisam učinio. Prijavio sam se i na burzu gdje sam bio dosta kratko, obzirom da sam nakon tri tjedna dobio posao u jednoj vladinoj agenciji i kasnije sam bio primljen na mjesto znanstvenog novaka na Fakultetu političkih znanosti, a u opticaju su bile još neke poslovne ponude. Ono što me strašno iznenadilo tri mjeseca  nakon mojeg otkazivanja s burze bio je poziv njihove savjetnice. Pitala me kako stojim s poslom i ponudila da budem u hrvatskoj delegaciji za Expo u Portugalu. Nisam nikad otišao na razgovor jer sam već imao posao, ali poziv me pozitivno iznenadio.

Koliko mogućnosti imate za stipendije kao znanstveni novak?

Dobro da ste podsjetili,  nakon što sam bio primljen na Oxford, vrlo često se znalo dogoditi da bih kontaktirao potencijalne zaklade čije sam kriterije akademski zadovoljavao. Međutim, kada bi čuli da nisam znanstveni novak, odgovorili bi, nažalost, ne možemo vas financirati. U sustavu znanosti puno je jednostavnije dobiti stipendiju što je donekle nepravedno jer postoji puno veći broj izvrsnih mladih studenata koji bi željeli razvijati svoje akademske potencijale, a zbog postojeće znanstvene politike ne mogu dobiti priliku za ostanak na Fakultetu nakon studija. Smatram da bi bilo kvalitetnije omogućiti stipendiranje baš tih ljudi koji nisu u sustavu kako bi mogli autonomno razviti alternativu mainstream znanstvenim projektima i posvetiti se vlastitom usavršavanju.

Imate li nekih novih planova za traženje stipendija?

Pokušao bih otići na istraživačku stipendiju na Oxford gdje sam stekao svoju prvu magistarsku titulu, ali kako se moje primarno istraživanje tiče izbjeglica u regiji, ne bi imalo smisla da odem na dulji istraživački boravak van Hrvatske. No, od ponude stipendija ne isključujem nijednu opciju.

Danas su informacije o stipendijama dostupnije no ikad i sve veći broj studenata prijavljuje se na inozemne studijske programe uz financijsku potporu.  Vrijedi li studijski boravak u inozemstvu tolike pozitivne percepcije u javnosti?

Studij u inozemstvu ne znači da ćete se lakše zaposliti po povratku, obzirom na sve poteskoce vezane uz mogucnosti zaposljenja u Hrvatskoj. Sigurno je samo da ćete najviše dobiti na osobnom razvoju. Za stjecanje novih iskustva i „know how“ principa može vam samo pomoći, a nekada naučite poštivati vrijednosti i kvalitete koje imate u Hrvatskoj time što shvatite što je vani loše. Nažalost, situacija na tržištu radu je takva da nikakva forma kvalifikacije ne garantira posao ni siguran uspjeh, ovisi o vama, o konstantnom trudu... a nekad ni ne ovisi. Nije rijedak slučaj da ljudi s top stipendijama koji su se školovali na prestižnim sveučilištima i žele ostati u Hrvatskoj, ne mogu ovdje dobiti posao. Treba biti optimističan i vjerovati da će ove promjene, prosvjedi, akademska rasprava o novom zakonu o obrazovanju, doprinijeti boljoj regulaciji  i koordinaciji postojećeg sustava.

Čak i bez zahtjevnih upisa na studijske programe u inozemstvu, današnjim studentima nudi se sve više stipendija za kraće studijske boravke vani bez stjecanja diplome. Što mislite o ideji akademske mobilnosti?

Prema mojim informacijama, Erasmus, Basileus i slični programi ne nude primarno elitističke stipendije koje trebaju biti dostupne samo najboljima i kriterij akademske izvrsnosti nije jedini kriterij. Cijela ideja mobilnosti  sastoji se u tome da vi tijekom tog studija steknete druge perspektive osim one matičnog sveučilišta. Za višestruki društveni razvoj nužno je preispitati postojeće društvene autoritete što je privilegija koja ne smije biti dostupna samo, uvjetno rečeno, akademskoj eliti, već svim članovima studentske populacije.

Što biste za kraj poručili studentima koji se žele prijaviti na prestižna sveučilišta u inozemstvu?

Svakako bih im preporučio da ne odustaju od svojih akademskih planova. Ukoliko ne uspiju iz prve, neka ponovno pošalju svoju prijavu na istu, ali i na druge akademske institucije i studijske programe. Ni u kom slučaju ne bi trebali biti obeshrabreni odbijenicom, jer to često nema veze s kvalitetom prijave, vec o nizu faktora na koje nekada i ne možete osobno utjecati, poput konkurencije te godine, akademskih prioriteta ili profila studenata koje ta institucija te godine trazi. Najvažnije, trebaju uzeti u obzir da sam studij ne predstavlja vrhunac i kraj istraživačkog usavršavanja, već tek omogućava dobru podlogu za dalje profesionalno i akademsko usavršavanje na čemu posebno treba raditi nakon stjecanja diplome. Konačno, onima koji u prijavi budu uspješni, svakako bih preporučio da osim intenzivnog i kvalitetnog rada nikako ne zapostave društveni zivot. Takav studij obogaćuje individualno iskustvo, a znanja o sebi koja možete steći tijekom studija možda su i najvrijednije spoznaje do kojih ćete doći i koje će vam biti neprocjenjive tijekom cijelog života.

Marina Damjan