Student, fizika i zgrada

Zakoni fizike

"Opišite kako se može izmjeriti visina nebodera običnim barometrom?" -
bilo je pitanje na nekom ispitu iz fizike na Sveučilištu u
Kopenhagenu. Jedan od studenata je odgovorio: "Oko vrha barometra
zavežete kraj poduljeg užeta i polako spustite barometar s krova
nebodera sve dok barometar ne dodirne tlo. Duljina užeta uvećana za
duljinu barometra je, u stvari, visina nebodera".

Ovaj poprilično originalni odgovor je do te mjere iživcirao profesora,
da je student pao na ispitu i bio isključen iz slušanja fizike na ovom
sveučilištu. Student se pozvao na svoja osnovna prava s obrazloženjem
da je njegov odgovor neprijeporno korektan, tako da je sveučilište
imenovao posebnu neovisnu komisiju koja je trebala ocijeniti ovaj
slučaj.

Predsjednik komisije je odlučio da je odgovor zaista bio točan, ali da
nije relevantan kao dokaz poznavanja materije, u ovom slučaju fizike.
Da bi riješili pat poziciju, odlučeno je da student može istupiti pred
posebnu komisiju te da mora za šest minuta usmeno odgovoriti na ovo
pitanje, kako bi pokazao da poznaje osnovne principe fizike.

Pet minuta je student sjedio razmišljajući i ne progovarajući ni
riječ. Predsjednik komisije ga je upozorio da vrijeme istječe i da ima
još samo jednu minutu da odgovori na postavljeno pitanje. Na to je
student odgovorio kako ima nekoliko izrazito relevantnih odgovora, pa
se ne može odlučiti koji bi dao kao konačan odgovor. Još jednom mu je
savjetovano da požuri, poslije čega je student odgovorio kako slijedi:

Kao prvo, mogli bismo ponijeti barometar na vrh nebodera, baciti ga s
ruba i izmjeriti vrijeme koje mu treba da padne na tlo. Visina
nebodera bi u tom slučaju bila H = 0,5g×t2, jedino što bi se barometar
tom prilikom razbio.

Ako je sunčano, mogli bismo izmjeriti duljinu barometra, izmjeriti
visinu njegove sjene, zatim izmjeriti visinu sjene nebodera i
proporcionalnom aritmetikom izračunati visinu nebodera.

Ako baš želite višu razinu znanosti, mogli bismo zavezati kraće uže na
kraj barometra, i pustiti ga da se njiše kao njihalo, najprije na tlu,
a onda na vrhu nebodera. Visina odgovara odstupanju gravitacijske sile
koja djeluje na tako napravljeno njihalo, T =2p2×(l/g).

Četvrto rješenje, ako neboder ima stepenice za nuždu, bilo bi i
najjednostavnije: svaki kat stepeništa izmjeriti u duljinama barometra
i na vrhu samo zbrojiti tako izmjerene dužine.

A ako želite jedno dosadno i ortodoksno rješenje, što ja
pretpostavljam da vi i očekujete, mogli biste barometrom izmjeriti
tlak zraka na tlu, zatim na krovu, i razliku u milibarima iskoristiti
za izračunavanje visine zgrade.

Ali, budući da nas stalno podstičete da vježbamo neovisnost razuma u
primjeni znanstvenih metoda, mislim da bi najjednostavnije bilo
pokucati na domarova vrata u tom neboderu i reći mu: "Dat ću vam svoj
novi barometar ako mi kažete koliko je visoka ova zgrada o kojoj se vi
brinete?".

Ne treba ni spominjati da je student položio ispit, a poslije je bio
prvi Danac koji je dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Zvao se Niels
Bohr.