Google - partner u povećavanju akademskog znanja

Kako bi se osiguralo da kvaliteta, a ne samo popularnost tražilica postane presudna u njihovom odabiru akademski korisnici trebaju bolje upoznati način njihova rada. To su naglasci ovih dana objavljenog članka u časopisu International Journal of Cultural Studies, koji objavljuje SAGE. José van Dijck sa University of Amsterdam, Nizozemska navodi da su tražilice općenito, a Google Scholar posebno, postale važan novi partner u povećavanju akademskog znanja, a ne tek puki alat za postizanje tog cilja. Google Scholar je usluga koja pretražuje različite izvore te pronalazi najrazličitije informacije u rasponu od znanstvenih članaka, kvalifikacijskih radova, knjiga, sažetaka ili sudskih mišljenja. On također pruža pomoć u pronalaženju potrebnih informacije u bibliotekama ili online knjižničkim bazama.

Za sada raspolažemo s malo empirijskih ili etnografskih istraživanja o načinu na koji korisnici rabe otvorena pretraživanja. Zna se da učenici za svoja pretraživanja po temama za školske radove većinom izabiru tražilice kao svoju polaznu točku, a ne traže pomoć bibliotečnih mreža. Mnogi studenti smatraju da su usluge koje pružaju knjižnice tek dodatak Google Scholaru, a ne obrnuto. Jedna od ključnih stvari o kojoj treba voditi računa pri rangiranju i sustavnom profiliranju tražilica je da one ne rade po istim pravilima kao tradicionalne knjižnice u javnoj domeni smatra van Dijck. "Automatizirani sustavi za pretraživanje koje su razvili komercijalni Internet giganti poput Googlea samo se samo naizgled oslanjaju se iste vrijednosti kao i sustavi javnih knjižnica. Kada se zađe ispod površine tamo nećemo uvijek pronaći temeljne vrijednosti poput transparentnosti i otvorenosti", objašnjava ona.

Samo neupućeni korisnici vjeruju da su tražilice neutralni pomagači i posrednici u prikupljanju znanja, navodi van Dijck. U stvarnosti operatori tražilica koriste meta-podatke za tumačenje kolektivnog profila skupine pretraživača. Na prvi pogled, Google Scholar usvaja jednu od temeljnih akademskih vrijednosti-analizu citiranosti radova. Za tu svrhu on koristi algoritamske web spider programe koji indeksiraju opsežni akademski materijal koji se nalazi na webu. Pretraživač Google i njemu srodan Google Scholar funkcioniraju kao sustav rangiranja na temelju semantičkih poveznica s ogromnom brojem izvora koji se zbog svojeg podrijetla mogu smatrati akademskim odjekom. Međutim, Google Scholarov algoritam radi na temelju analize broja citata. Znanstvenici se razlikuju u tome što citate rangiraju prema njihovom relativnom statusu i važnosti u specifičnoj profesionalnoj disciplini.

Google Scholar i Google Search rangiraju informacije, ali na ponešto drugačiji način. Najviši rang dobivaju one najpopularnije, a ne one najvrjednije ili najvažnije. Članci s više poveznica će tako steći prednost pred kvalitetnijim istraživanjima koja Google Scholar nije uspio prikupiti. Budući da određene institucije odbijaju pretraživačima pristup svojim bazama podataka ovaj problem se dodatno produbljava. Google ne otkriva potpuni popis baza podataka koje pokriva, ili učestalost svoje obnove podataka. Stoga svoje korisnike ne upućuju u djelokrug potrage i ne daju prave vremenske okvire.

Svoje preispitivanje uloge tražilica u povećanju akademskog znanja kroz kodiranu dinamiku mreža Van Dijck povezuje sa teorijom sociologa Brune Latoura o ulogama u mreži, i radom Manuela Castellsa. Prema toj teoriji tražilice nisu samo objekti, već su dio ljudske tehnološke mreže uključene u stvaranje znanja. Castells sugerira rastavljanje mreže na pojedine aktivnosti kako bi se bolje sagledali složeni unutarnji odnosi moći, a zatim njezino pažljivo ponovno povezivanje. Van Dijck ističe potrebu povećanja informatičke pismenosti koja uključuje osnovno razumijevanje gospodarskih, političkih i društveno-kulturnih dimenzija tražilica. "Bez osnovnog razumijevanja mrežne arhitekture, dinamike povezivanja mreža, teško je shvatiti socijalnu, pravnu, kulturnu i gospodarsku ulogu tražilica", kaže ona.

Ako je Google postao središnji živčani sustav u proizvodnji znanja, svi mi moramo znati što je više moguće o njegovim sastavnicama. "Kako bi se budućim generacijama znanstvenika omogućila kritičnost i obrazovanje, treba im omogućiti postizanje informatičke pismenosti, ali i analitičnosti i zdravoj kritičnosti. Širenje znanstvenih spoznaja je previše važno da bi se smjelo prepustiti komercijalnim tvrtkama i inteligentnim uređajima," zaključuje van Dijck.

Izvor:  Znanost.com