S dvije bebe do dvije fakultetske diplome

„Kad sam se udavala, prvo sam kupila cipele, potom vjenčanicu. Tako radim sve u životu, obrnuto od prosjeka“. Mlada mama iz Poreča danas ima 31 godinu, dvije djevojčice predškolske dobi, muža i posao voditeljice financija u jednom poduzeću, no život njezine idilične obitelji, mjesec po mjesec, zorno opisuju ispunjeni studentski indeksi. I to tri jer je Doris u redovnom roku diplomirala ekonomiju u Rijeci kao izvanredan student i na pola je puta do „bolonjskog“ magisterija iz ljudskih resursa u Puli. Treći indeks ispisan je na talijanskom jeziku i pamti njezine redovne studentske dane u Trstu. Naime, nakon srednje škole upisala je medicinu i dogurala do četvrte godine. „Nikad nisam htjela raditi u bolnici već u  organizaciji kao što je „Liječnici bez granica“. Vidjela sam se samu bez obitelji kako cijeli život volontiram u Africi, a danas mi je odlazak na taj kontinent jedina neispunjena želja.“ 

Muž se kladio da neće završiti faks, danas za njezine ispite kaže „Položili smo“

Sve što je htjela u privatnom životu, Doris je dostigla zajedno sa svojim suprugom Vilijem. U svoju misionarsku misiju počela je sumnjati kad ga je upoznala na drugoj godini medicine i odmah osjećala da će on biti otac njezine djece. Udala se s 25, zatrudnjela i rodila Chiaru, a tri godine kasnije i Paolu. Studij ekonomije započela je prije braka, a diplomirala na početku druge trudnoće. Čitavo vrijeme radila je punu smjenu na poslu osim tijekom porodiljnih dopusta. Kao i Vili koji u početku nije vjerovao da će njegova supruga dovršiti studij. Odmah nakon upisa, predložio joj je opasnu okladu: ako ne diplomira na ekonomiji do 2010. godine, morat će mu isplatiti trideset tisuća kuna. „Svi su mi tada govorili, napustit ćeš faks“, kaže Doris. Vili nije ni slutio da će ona diplomirati dvije godine ranije, u predviđenom roku, a spomenutih trideset tisuća kuna polako se isplaćuje za njezin magisterij. Kad god se danas u indeksu pojavi nova ocjena, Vili ponosno komentira „Položili smo“.

„On puno radi i uglavnom nije toliko opterećen mojim studiranjem, ali mora to prihvatiti i sad mi puno pomogne, pričuva djecu ili šeće s njima dok ja učim. Kad sam rodila Chiaru, često bi ju znao pričuvati i moj tata, a ponekad je išao samnom i na faks. Chiaru sam dojila do desetog mjeseca, a od petog sam počela ići na predavanja. Nahranila bi je u autu i tata bi me pričekao s njom do kraja.  Najviše me podržavao, bez njega bi teško izgurala drugu godinu faksa. Ako ne bi mogao on, ponekad bi netko drugi išao samnom, a znala mi ju je pričuvati i Milanka Marić, voditeljica studija, ako je bila riječ o kraćem usmenom ispitu. Ljudi bi me često puštali da prva odem na odgovaranje, svi su znali da imam bebu.“ Tako je i na konzultacije profesorima dolazila s Chiarom kad je nije imao tko pričuvati te ističe da je većina njih na ekonomskom fakultetu u Rijeci  bila susretljiva. „Na zadnjoj godini sam zajedno s kolegicom zvala profesore da nam omoguće predrokove. Njih 80% bi zašutjelo, ostalo zadivljeno da ima takvih studenata i onda bi nam dopustili da ranije položimo ispite. Svi kolege su se čudili“.

Prije sam se na učenje koncentrirala sat vremena, sad učim pola sata

Oni koji poznaju Doris i njezine sposobnosti, reći će da čuđenja nema, a pozitivno su reagirali i njezini poslodavci. Dok je radila u jednoj porečkoj enoteki, šefica bi joj uvijek dala slobodne dane za studij, a zimi je dopuštala da čita svoje skripte i tijekom radnog vremena kad nije bilo gostiju. No, sad kad radi kao voditeljica financija u drugom porečkom poduzeću, ponekad osjeća krizu jer nema dovoljno vremena. „Jednostavno, nekad mi se baš i ne da, pa si dam mjesec ili dva odmora i onda pošteno zapnem. Nedavno mi je došao takav period, no sad ponovno učim.“ U učenju joj puno pomaže znanje iz posla jer je tijekom čitavog školovanja radila u struci, ali više ne bira vrijeme. „Kad sam studirala medicinu, najprije bi morala sve srediti oko sebe i onda bi se sat vremena koncentrirala na učenje prije pravog početka. Sad kad imam pola sata vremena dnevno, učim odmah. Ne tražim koncentraciju, naučena sam da nemam vremena i da moram iskoristiti svaku minutu.“ Tako Doris često uči, gleda televiziju, razgovara na mobitel i brine se o barem jednoj djevojčici, a tek dan prije ispita gasi televiziju. No, najradije ustaje u četiri ujutro i uči do sedam u tišini ranog jutra s limenkom energetskog pića u ruci.

Tek je jednom, kad se strahovito zainatila da će dati što više ispita u narednih šest mjeseci, uzela vitaminske dodatke za učenje. Palo je deset dobrih ocjena kao i dostatna količina sna kojeg inače odradi šest i pol do sedam sati. „U prve dvije godine Chiarina života uopće nisam imala vremena za sebe. Na frizuru bi otišla jednom u pet mjeseci, nisam imala vremena za vježbanje ni druženje već bi koristila svaku minutu za učenje, često s Chiarom u ruci. Učila bi s knjigom na stolu i njom u nosiljci odmah pored. Kako je Chiara odrastala i gledala me dok čitam, počela je tražiti knjige za sebe, i to ne slikovnice, već debele knjige sa slovima“. Uz pomoć svoje obitelji, kolegice Gordane koja je zajedno s njom prošla oba studija i maminu ruku profesionalne kuharice koja često pošalje topli ručak, Doris je sve ispite položila s peticom ili četvorkom, a pala je samo jednom. Iz tog je ispita također očekivala peticu, no deveti mjesec trudnoće i visoka ljetna temperatura otopili su sav trud.

Želim naći kvalitetan posao i jednog dana studirati sa svojom djecom

Na pitanje zašto to radi,  Doris ima više odgovora i vizija. „Ambiciozna sam, nas ekonomista ima jako puno i nečim se moram izdvojiti, a volim učiti i ići naprijed. Da imam svo vrijeme svijeta na raspolaganju u iduća dva mjeseca, mislim da bi završila još neki faks. Nemam nigdje nikakvu vezu i zato želim više od sebe. Ali nisam još od toga imala koristi.“ Naime, Doris je od studija medicine promijenila tri redovita posla i jako dobro zna što znači javljati se na oglase. „Na razgovorima za posao, žene mi često daju do znanja da su djeca problem, a muškarci komentiraju, a, našli smo neku pametnu. Ili kažu da sam luda ili mi se dive. Svi me se boje, a zapravo ne gledaju da ja imam sređen privatni život i da ne moram trošiti energiju na to, već mogu sve uložiti u posao. Ne kažem da mogu raditi 14 sati dnevno, ali osam mogu jako efikasno“. Svoju želju za promjenom iskazuje u udruzi „Bolji grad“, skupini lokalnih entuzijasta koji žele poboljšati društvenu klimu u gradu. Doris nikako ne smatra da joj je njezino dvoje djece hendikep, štoviše, lakše se snalazi otkad Chiari društvo pravi i dvogodišnja Paola. Kad njezine dvije djevojčice porastu, nada se da će zajedno s njima ponovno upisati fakultet za svoju dušu, teologiju ili kulturu religija. No, do tada, želi se pronaći u kvalitetnom poslu koji će joj dati šansu da pokaže sve svoje sposobnosti. „Bitno mi je da sam na kraju dana sretna i želim raditi posao koji me ispunjava. Novac mi tu sreću nikad neće moći dati“.

„Trudno“ studiranje: dijete i redovan faks

Predavanje od deset do dva i od šest do osam ponedjeljkom, u četvrtak obaveze na fakultetu čitav dan, petkom samo do podne... ovako „neuredan“ raspored čest je na redovnom studiju. Nerijetko se i na takvim predavanjim zateknu studentice s povećim trbušćićem. čujete da neka od kolegica žuri kući jer je čeka vlastito dijete. Od bolonjske reforme profesori sve više ocjenjuju studente na temelju prisutnosti na nastavi, a sam dolazak uvjet je za polaganje kolegija. Podijeliti pažnju između redovnog studija i malog djeteta čini se nemogućom misijom, no mnoge majke to uspijevaju unatoč poteškoćama. Njihovo je postojanje najživopisnije na brojnim forumima gdje opisuju svoje jade i uspjehe s fakultetskom birokracijom i vlastitom voljom.

Kako kažu u udruzi Roda, u zakonu postoji opcija mirovanja tijekom trudnoće i porodiljnog dopusta koji traje od dana djetetovog rođenja do njegovog prvog rođendana. Mirovanje podrazumijeva zamrzavanja studija na faksu da se izbjegnu troškovi i gubitak godine u slučaju bolesti, školovanja u inozemstvu ili, u našem slučaju, trudnoće. Zauzvrat, studentica gubi studentska prava i posvećuje se majčinstvu. Ne može ni polagati ispite dok god je status mirovanja na snazi. Studentice iz „starog“ programa mogle su učiti kod kuće i pohoditi fakultet samo tijekom ispita. Novi način studiranja više ne ostavlja tu mogućnost tijekom mirovanja što su nam potvrdili u referadi Fakulteta političkih znanosti.

No, čak i ako pojedini profesori studentici s djetetom izađu u susret, polaganje ispita postaje nemoguće bez potpore obitelji. Ne samo da roditelji, suprug ili prijateljica mogu pričuvati bebu tijekom ispita ili predavanja već je financijska situacija za redovnu studenticu ista kao za majku izvan sustava rada. Što bez dodatne potpore znači siromaštvo. Majke redovne studentice ili izvanredne studenice koje ne rade tako imaju pravo na naknadu od 1633 kune do prve godine djetetova života i na jednokratnu pomoć pri rođenju djeteta od 2328 kuna. Ovisno o mjestu gdje žive, mogu dobiti i jednokratnu pomoć od općine ili grada. A ukoliko je majka primala stipendiju, ona, logično, prestaje dobivati tu potporu tijekom mirovanja. Ostaje prepuštena sebi i svojoj obitelji iako se za pravnu i psihološku pomoć može obratiti udrugama kao što su Udruga samohranih roditelja i mladeži, Rodi za pravnu pomoć, a Korak po Korak za maloljetne majke ili jednostavno potražiti savjet i podršku za svoju situaciju na nekom od brojnih foruma. Kao što nema statističkih podataka o majkama studenticama, tako je i svačija situacija jedinstvena. A kao i uvijek, najvažnije je zdravlje. „Svima koji planiraju faks i trudnoću, poručila bih da jednostavno ne planiraju. I ja sam planirala, pa mi se dogodilo skroz drugačije. Također, kad je dijete zdravo, jedna je situacija, s bolesnim djetetom sasvim je druga priča“, kaže Doris iz naše glavne priče.

***

SAVJETI ZA UČENJE S DJECOM

• Imajte povjerenja u sebe. Iako će vam trebati neko vrijeme da se naviknete na nove obaveze kao i pomoć sa strane, studentice s djecom često briljiraju na faksu zbog svoje  zrelosti: znaju zašto su tamo, više se trude i bolje organiziraju svoje vrijeme za učenje

• Pronađite svoje mjesto za učenje  sigurno i za vas i za djecu. Najbolje je učiti uvijek na istom mjestu,  na stolu pored kojeg imate kutak za igru ili kauč s televizijom kako bi djeca mogla raditi nešto drugo. Kad završite s učenjem osigurajte si mjesto gdje će vaše stvari biti sigurne: stol sa zaključanim ladicama da možete ostaviti napola dovršene eseje, nepročitane skripte ili barem kutiju u koju ćete odložiti sve svoje materijale.

• Pripremite stvari za odvlačenje pozornosti kao i hranu i vodu. Djeca će htjeti raditi isto što i vi, pa im možete, primjerice, nabaviti stare knjige, a svakako se pobrinite da ne morate ustajati zbog bočice čaja.

• Otklonite ostale izvore stresa. Ugasite telefone, isključite kompjutere, televiziju i radio ako vam ne trebaju kao i elektronske igračke koje bi mogle proizvesti buku koju djeca toliko vole.

• Kad su djeca dovoljno velika, uključite ih u učenje. Ili im dajte jednostavne zadatke u kući da „pomognu“ mami dok uči.

• Nađite partnera za učenje. Pitajte susjedu, prijateljicu s faksa, ili, zašto ne, pronađite majku studenticu na internetu na jednom od brojnih foruma. Ne morate zajedno učiti, već si možete međusobno čuvati djecu kad vam zatreba.

• Ne postavljajte ciljeve previsoko i potražite pomoć ukoliko ste iscrpljeni i na rubu snaga.

• Uzmite si vremena da uživate sa svojoj djecom. Samo će jednom biti tako mala, a sada im je majčinska potpora najvažnija, čak i po cijenu lošije ocjene na ispitu.

Marina Damjan