Zašto studenti prosvjeduju?

Studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu prekinuli su blokadu referade fakulteta nakon odluke Vijeća Filozofskog da neće naplaćivati participacije u školarinama.

 

Odluka vrijedi do parlamentarnih izbora, a da bi se provela, Filozofski od Ministarstva znanosti traži 5,5 milijuna kuna. No, studentske razloge prosvjeda neće riješiti nikakve novčane injekcije.

 

Studenti se bore protiv komercijalizacije visokog školstva

 

U Hrvatskoj je najveći problem što fakulteti donose odluke svojevoljno i što se odluke donose u zadnji čas, piše Kristina Nejašmić na Pametnoj kuni. Treba biti upoznat s činjenicom da hrvatska visoka učilišta idu u smjeru komercijalizacije putem uvođenja školarina (i povećanja broja studenata koji plaćaju školarine).

 

Tome u prilog ide statistika koja pokazuje da danas 56,7% studenata plaća neku vrstu školarine (što je oko 40% redovnih studenata), dok je 1991. godine 88% studenata studiralo uz potporu nadležnog ministarstva. Od tada su se i školarine drastično povećale – maksimalni iznos školarine za preddiplomske studije trenutno se, ovisno o studiju, kreće od 5 500 do 10 000 kuna.

 

Postoje i drugi troškovi poput upisnina, koje se kreću oko 300 ili 400 kuna, ovisno o fakultetu, naknade za studentske obrasce i sl. Treba pridodati i troškove knjiga, oprema i radnih materijala, a oni koji ne žive s roditeljima nego u drugim gradovima trebaju platiti još i smještaj, prehranu, prijevoz te ostale aktivnosti.

 

Prema istraživanjima Eurostudent, u  prosjeku oko 25 000 kuna po semestru iznose troškovi izvanrednih studenata, studenata privatnih visokih učilišta te studenata koji žive u vlastitom stanu. S druge strane, prosječni semestralni izdaci studenata koji žive u studentskim domovima iznose oko 10 000 kuna. To su otprilike iznosi koje ćete morati izdvojiti ako dijete želite poslati na fakultet.

 

Fakulteti i ministarstva obećaju, a potom traže studente da plate

 

Svoje viđenje dao je jedan od studenata Fakulteta političkih znanosti: „Ministar Fuchs je javno, u više navrata, obećao kako će svim studentima koji izvrše svoje studijske obaveze MZOŠ podmiriti troškove školarina. Međutim, to se nije dogodilo pa su na ovogodišnjim upisima brojne studente dočekale školarine u iznosu od više tisuća kuna“.

 

Student navodi i kako je ministar obećao da će oni studenti koji ne sakupe sve ECTS bodove, plaćati participacije razmjerno bodovima koje nisu skupili. I to obećanje je prekršio te velik broj studenata na raznim fakultetima, a koji su u takvoj situaciji, plaća puni iznos školarine.

 

„Bitno je napomenuti da studenti ne odustaju od zahtjeva za potpuno javno financiranim visokim obrazovanjem, a da se akcijama ispred MZOŠ-a željelo pokazati kako nisu ispunjena čak niti obećanja koja su nam dana. Primjerice, priopćenje MZOŠ- a od 30.3.2010. godine u kojemu jasno stoji sve gore navedeno.

 

Konkretno, na Fakultetu političkih znanosti, ove je godine 120 studenata koji su izvršili sve svoje studijske obaveze, dakle dali sve ispite i upisali drugu godinu studija, platilo dio ili punu školarinu, prema linearnom modelu, od 18 kuna do 5500 kuna. Također, oni koji nisu sakupili sve ECTS bodove plaćali su puni iznos školarine, a ne razmjerno prema ECTS bodovima koje nisu skupili, kako je ministar obećao.

 

Stipendije ne pokrivaju ni školarine ni troškove života

 

Samo djelomično, troškove mogu pokriti i stipendije. No, i tu nailazimo na problem jer kada govorimo o stipendiranju studenata, to također ne udovoljava stvarnim potrebama studenata, posebno ne kada govorimo o socijalnoj osjetljivosti.

 

Na preko 130 000 hrvatskih studenata ide samo 10 000 državnih stipendija, a od kojih se njih oko 70 posto dodjeljuje na temelju kriterija izvrsnosti (rezultati na prijemnim ispitima ili prosjek ocjena), a tek 30 posto na temelju potrebe (na osnovi prihoda obitelji).

 

Sam iznos stipendije, od 500 - 800 kuna mjesečno (Izvor: Iro), je naravno nedostatan za normalan život. Razvijanje sustava potpore studentima je primarno jer su one prijeko potrebne kako bi studenti koji su slabijeg socijalnog statusa mogli završili visokoškolsko obrazovanje.

 

Kada uzmemo u obzir sve navedene stavke, uočavamo kontinuirano povećanje troškova života i školarina, koje sve više uzima maha iz godine u godinu. Iako postoji konsenzus o dostupnosti obrazovanja svim segmentima društva, realnost je sasvim drukčija. Ako ste roditelj budućeg studenta, zapitajte se gdje idu sredstva koja se svaki mjesec izdvajaju od vaših primanja te hoće li i vaše dijete biti primorano plaćati greške neispravnog funkcioniranja sustava.

 

Ministarstvo: ovakve situacije se događaju jer novi zakon još nije stupio na snagu

 

U priopćenju Ministarstva od 12. listopada navedeno je da je ovakva situacija 'moguća upravo zbog toga što novi Zakon o visokom obrazovanju nije stupio na snagu, a kojim se prvi put zakonski definira besplatan studij i definiraju pojmovi redovitosti i uspješnosti (gdje uspješnost nije vezana uz prosjek ocjena) te bi primjena varijacija starog modela značila kršenje Zakona i primjenu određenih sankcija npr. suspenziju dekana.

 

Budući da novi Zakon nije stupio na snagu, fakulteti prema autonomiji zaista mogu primijeniti modele kakve god žele'.

 

Izvor: Pametna kuna