Počinju pregovori o reformi školstva. Koje su, po vama, mane 'starog' sustava?

• Nedostatak praktičnog rada
  (71)
  Comments (12)

  Postoje skole za koje posao uopce ne postoji.

  teoriju koju moramo ''nabubati'' i vješto znati iznesti na usmenom/pismenom treba znati primjeniti i u praksi. Praksa je upravo ono što najviše nedostaje, a nešto je na čemu se najlakše uči, zbog toga više treba poticati učenike na praktične radove.

  Danas sve manje ljudi može učiniti nešto svojim rukama, a obrazovanje obrtnika se ne vrednuje te iz obrtničkih škola izlaze ljudi bez ljubavi prema poslu za koji su se školovali, te manjkom volje za usvršavanjem i razvijenjem kreativnosti.

  Teorija je neophodna,a u praksi se stece potpuno znanje.

  previše bubanja napamet za ništa.. kroz praksu je lakše učiti i teoretki dio

  Takodet smatram da su goruce mane navedene i pod tockama odgovora 2 i 3

  Dosadna mi je nastavnica iz matematike.

  Pritom bi uključila i točku 2, 3 i 4.. sve su to veliki nedostaci

  Apsolutna nepripremljenost na rad cak i bakon fakulteta.

  Nedostatak iskustva nakon zavrsetka fakukteta

  Teorija bez praktičnog iskustva je poput knjiga. A ljudi nisu knjige, dapaće.

  Sustav izbacuje nespremnu za rad

• Previše učenja napamet, bez poticanja kreativnog razmišljanja
  (170)
  Comments (19)

  hrpe nepotrebnih predmeta i informacija koje se nakon ispita visr nitko i ne sjeca

  također i zastarjele informacije

  Učenike treba motivirati i potaknuti na aktivno praćenje nastave.

  Učiteljica iz matematika stalno govori da nešto naučimo,neke definicije,da mora se,naravno,ali ona to previše očekuje od nas.

  i treba poticati kritičko razmišljanje.

  Učenje napamet je besmisleno i to se ionako zaboravi dok bi se povezivanjem gradivo zapamtilo.

  Previše bubanja,a premalo kreativnog rada.

  Gradivo je neprimjenivo u praksi, a s druge strane teorija je suhoparna i ne suviše reevantna kao znanjr potrebno na tržištu rada.

  Većina profesora nije motivirana da kod učenika probude zanimanje za pojedini predmet. Gradivo je obimno, uči se napamet, da bi se sve stiglo naučiti, bez puno promišljanja o samoj građi, a znamo da je to znanje površno i kratko traje. Oni profesori koji traže nešto više za svoj predmet (koji su nazovimo dobri profesori) često pretjeruju u tome, nemaju mjeru i od svih traže istu razinu znanja (svi bi iz kemije valjda trebali imati 5-icu), umjesto da individualno pristupe svakom pojedinom učeniku pa onima koji žele više iz pojedinog predmeta i daju im više. Nisu svi zainteresirani isto za sve predmete i ne žele svi na iste fakultete. Pružiti osnovnu razinu znanja svima u srednjoj školi, a više onima koji to žele, a ne da na maturi djeca ne pokažu niti ono osnovno da znaju (većina ide pred kraj 4. razreda na instrukcije) pa ipak nekako navuku neku 2-jku. Znači pod obavezno pružiti srednju razinu znanja svima (ili bar većini) koji idu u srednju školu. Slućati učenike, poticati ih na razmišljanje bez obzira što program kaže, razvijati argumentirano i kritičko razmišljanje kod mladih.

  Bog zna za 5, učitelj za 4 a učenik ako naglasi svaki zarez i točku zna za 3

  Apsurd je tjerati djecu da uče napamet definicije a da im učitelji nije objasnio kakvo ona ima značenje i što pojedine riječi u njoj znače.

  kreativnije bi bilo da daju novu dimenziju nauci snovim djelatnostima koje mogu daleko budućnosti doprinjeti hvala čitateljima koji intelektualno vide bolju budućnost a ne onima koji bubaju napamet uzalud

  smatram da starom sustavu mnogo toga nedostaje te da se sadasnja vlada mogla malo ranije pobrinuti oko toga a ne sada pred kraj mandata.

  nema iskustvenog učenja, bubanje definicija koje djeci ne ostaju u glavu

  TREBA UČITI RAZMIŠLJAJUĆI

  Današnje djeca se sve manje snalaze u realnim situacijama. Svrha školovanja, pogotovo srednjoškolskog i fakultetskog bi MORALA biti snalaženje u svakodnevnim poslovnim aktivnostima i brzim uključivanjem na tržište rada bez gubitka za poslodavce. Kada se pogleda cijelo HRV gospodarsvo, sve se radi po nekoj šabloni i nije fleksibilno. Kada bi se cijeli obrazovni sustav organizirao na način poticajnog razmišljanja potrebnih za fleksibilno tržište,gospodarstvo te ponajviše zdravog cjeloživotnog učenja. Kroz školstvo djeca bi naučila da svojim radom i trudom mogu promijeniti sustav debresivnog rada u aktivni i poticajući rad.

  Nedostaje sloboda slobodnog izražavanje i razmišljanja "izvan okvira"

  ne uvažavaju učitelji mišljenja djece npr. što je tebi bilo smiješno u ovoj knjizi djete odgovara ništa i dobi 2 zašto bi svakom na svijetu nešto moralo bit smiješno

  + previše raznih projekata skoro iz svih predmeta

• Ograničen sustav ocjenjivanja (1-5)
  (13)
  Comments (1)

  Problem nije u ocjenama nego načinu ocjenjivanja. Zakonski bi se trebalo opisati način ocjenjivanja. Ideja(primjer): 0-50% - ocjena 1 (posotak točnoh odgovora); 51-60% - ocjena 2; 61-80% - ocjena 3; 81-90% - ocjena 4 i 91-100% ocjena 5. A di bi u razredi prosjek ocjena bio što veći učenici bi na dnevnoj bazi(za vtijem SRZ, barem 5min ) motivirali sebe i druge učenika da se potrude bolje izvršavasti zadatke te bi se time postiglo bolje obrazovenje, a i u ljudskim genima je u prirodi normalno da se međusobno potičemo.

• Previše gradiva koje nije primjenjivo u praksi (zastarjele informacije...)
  (106)
  Comments (8)

  Odličan sam učenik i svaku peticu sam i zasluzila ali nakon odredjenog vremena (koje provedemo učeci nesto novo) staro gradivo se u potpunosti zaboravi.

  manje predmeta, više kreativnosti i financijske pismenosti

  Na mom studiju previse informacija nije upotrebljivo u praksi,a gomilanjem takvih informacija samo se nepotrebno studentima otezava studij.

  Loš obrazovni sustav

  sve navedeno je mana starog sustava, pa ste trebali omogućiti da se mogu označiti sva četiri navoda

  neke škole imaju predmete koji su potpuno nepotrebni za buduće zanimanje

  Fokusiranje na nebitno dok ono bitno i zanimljivo ostaje neistraženo

  Dok mi promijenimo sustav školstva više neće biti ni svijeta. Osim previše gradiva, naravno da nam je nedostatak praktičnog rada kako u srednjoj školi tako i na fakultetima veliki manjak znanja. Naravno da i previše učenja napamet bez mogućnosti poticanja na kreativno razmišljanje je totalni slom našeg školstva i na kraju imamo sve odlikaše koji ništa ne znaju.