Kako je Steve Jobs utjecao na obrazovanje
Steve Jobs, osnivač tvrtke Apple i jedan od najvećih vizionara i kreativaca našeg doba, umro je prošle godine, ostavivši za sobom inovacije poput iPoda, iPhonea i iPada, kojima je zauvijek promijenio svijet tehnologije.
Jobsov utjecaj, međutim, nije ograničen samo na informatičku industriju. Iako je poznato da je od studiranja odustao nakon samo jednog semestra te se na fakultet više nije vraćao, upravo su ga njegova strast za cjeloživotnim učenjem i napredovanjem te kreativnost i hrabrost da uvodi dotad neviđene promjene i inovacije učinili jednim od najuspješnijih svjetskih biznismena i pionirom u proizvodnji računala za osobnu upotrebu.
Obrazovanje je za njega oduvijek igralo važnu ulogu, a osim onog formalnog, učio je i iz svojih životnih postupaka, pobjeda i poraza.
Učenje iz pogrešaka
U zadnjih nekoliko godina često čujemo kako je obrazovni sustav danas loše organiziran i neprilagođen zahtjevima tržišta. Različiti su uzroci sporog rješavanja problema u obrazovanju i obično se spominje nedostatak novca kao jedna od glavnih prepreka, no pravi problem zapravo je-strah. Strah političara da će izgubiti glasove ako uvedu radikalne promjene, strah nastavnika da će izgubiti posao ako se obrazovni sustav reformira. Ono što nam treba kako bi promijenili stvari upravo su hrabrost i inovacije, u čemu je Jobs uvijek prednjačio.
Prema njegovim vlastitim riječima, inovacije sa sobom uvijek nose mogućnost pogrešaka, no ako se one i dogode, treba reagirati brzo, priznati ih i pokušati popraviti stvari. Kada se piše o njegovom životu, najčešće se ističu uspjesi, a zaboravlja se da je i sam učinio nekoliko većih pogrešaka, poput financijski neisplativog lansiranja Macintosha 1984. i autokratskog stila rukovođenja, koje su dovele do nezadovoljstva zaposlenika i financijskih problema u tvrtci, te kulminirale Jobsovim izbacivanjem iz Applea.
Ipak, Jobs se izdigao iz svega toga te vratio na sam vrh, upravo zahvaljujući svom nedostatku straha od reforma, rezova i uvođenja promjena, kako u svojoj kompaniji, tako i u informatičkoj tehnologiji općenito.
Važnost osobne motivacije i kreativnosti
Od osnovne škole pa do fakultetske diplome, obrazovni sustav nas tjera da se fokusiramo na rezultate, zanemarujući pritom važnost vlastite motivacije i dobrih namjera. Učenike se ne nagrađuje za inovacije, kreativnost i trud, dok ih se za neuspjehe poput loše riješenih testova kažnjava. Zahtijeva se prihvaćanje već prokušanih i dokazanih metoda rješavanja problema te učenje „napamet“ umjesto izražavanja vlastitim stilom, kreativnog razmišljanja i pokušaja pronalaska novih solucija problema. Sve to ubija kreativnu iskru, izaziva nedostatak mašte te strah od inovacija i pokušaja isprobavanja nečeg novog, jer bi moglo završiti neuspjehom.
Na primjeru Stevea Jobsa vidimo da upravo ta kreativnost, hrabrost i odlučnost da se pokuša nešto novo i razmišlja drugačije od drugih vodi do uspjeha.
(Ne)uspjeh leži u očima promatrača
Nakon što su ga izbacili iz Applea, Jobs je pokrenuo tvrtku NeXt. Gledano striktno ekonomski, poduzeće se pokazalo kao neuspjeh te financijski podbacilo, ali je zato imalo presudan utjecaj korištenje tehnologije u obrazovne svrhe. NeXt se fokusirao na uvođenje kompjutora u obrazovne institucije te promoviranje online obrazovanja kao alternative klasičnim školama i fakultetim. Uz to, postavio je temelje softvera za prve online tražilice.
Danas se podrazumijeva da obrazovne i znanstvene institucije raspolažu računalima i internetom, a na tome možemo zahvaliti velikim dijelom upravo Jobsu, njegovoj strasti za promoviranjem obrazovanja i tehnologije i želji da ih učini dostupnima baš svakome.
Kad bi djelovanje tvrtke NeXt promatrali isključivo kroz financijski neuspjeh, propustili bi uočiti genijalnost njenih postignuća. Upravo to činimo i s obrazovanjem- fokusiramo se isključivo na rezultate, propuštajući pritom uočiti prilike za inovacije i napredak u korist svih nas.
Hrabrost i sklonost inovacijama
Dok bi neki nakon financijskih problema s novosnovanom tvrtkom odustali u strahu od daljnjih neuspjeha, Jobs je učinio suprotno. Kupio je tvrtku za kompjutorsku animaciju i počeo surađivati s filmskim studijima, odvažno se upustivši u sasvim novo područje djelovanja. Tom poduzeću imena Pixar možemo zahvaliti na iznimno popularnim komercijalnim uspjesima- crtićima Toy Story, U potrazi za Nemom i drugima.
„Točkice će se na kraju uvijek povezati“
U svom hvaljenom govoru na sveučilištu Stanford 2005. godine, Jobs ističe kako je neke od najvažnijih životnih uspjeha postigao je gledajući unatrag na svoje obrazovanje i život, pritom „povezujući točkice“.
Nakon što je već odustao od fakulteta, odlučio je slušati predavanje iz kaligrafije, umjetnosti lijepog pisanja. Tada je smatrao da ta vještina nema nikakvu praktičnu primjenu, ali ga je jednostavno zanimala. Desetak godina poslije prisjetio se kaligrafije , iskoristivši stečeno znanje za dizajniranje fontova i grafičko oblikovanje u svojim Macintosh računalima.
Studentima je poručio da uvijek moraju vjerovati da će se „točkice povezati“ tijekom njihove karijere odnosno životnog puta. Drugim riječima, sve što u životu učimo i radimo, oblikuje nas i daje nam samopouzdanje, hrabrost i kreativnost da slijedimo svoj vlastiti put, makar se on razlikovao od onog uobičajenog.
Govor Steve Jobsa o obrazovanju možete pogledati ovdje.
S. Šuća
Izvori:
Objavljeno: 20.03.2012.