Sumnja ili sumlja
Riječ sumnja potječe od glagola mniti (su + mniti) i od nje nastaju brojne izvedenice, od kojih sve zadržavaju osnovu sumnj : sumnjati, sumnjiv, sumnjičiti, sumnjičav, osumnjičiti, sumnjivac, osumnjičenik, sumnjičavost, nesumnjivo…
Skup mnj koji se nalazi u osnovi riječi iznimno je rijedak u hrvatskom jeziku (javlja se primjerice u srodnim riječima poput pomnja, pomnjiv i mnjenje, koje se uobičajilo u obliku mnijenje). Vjerojatno se zato skup mnj u govoru nerijetko zamjenjuje uobičajenijim i izgovorno lakšim skupom mlj.
No ta zamjena skupa mnj skupom mlj nije dovoljno česta da bi se ti skupovi u navedenim riječima i „službeno” zamijenili. To znači da se u standardnom jeziku i dalje pravilnima smatraju oblici prema osnovi sumnj‑, dok su sumljati, sumljiv, sumljičiti, sumljičav, osumljičiti, sumljivac, osumljičenik, sumljičavost, nesumljivo jednostavno pogreške.
Objavljeno: 19.09.2012.