01.10.2014.
Papirnata izdanja knjiga možda jesu pomalo arhaičan način uživanja u pisanoj riječi, ali razni tableti i čitači nikada neće moći zamijeniti onaj osjećaj kada pod prstima osjetite teksture korica i listanjem papira otkrivate ne samo nove, maštovite svjetove, već i mirise koji kao da su njihov sastavni dio.
Bilo da se radi o sasvim novim knjigama ili klasicima koji se po policama vaše kuće, knjižnice ili antikvarijata smucaju već generacijama, taj prepoznatljivi miris pridonosi užitku čitanja gotovo kao i sam sadržaj koji čitate. I premda bismo voljeli da je riječ o nekakvoj neobičnoj magiji, istina je zapravo prilično jednostavna.
Matija Strlič sa Sveučilišta u Londonu već se neko vrijeme bavi proučavanjem mirisa novih, ali i starih knjiga te povodom toga kaže: “Stare knjige imaju miris koji je kombinacija travnatih nota s natruhama kiselina i prstohvatom vanilije preko prevladavajuće pljesnivosti.” Možda ovako na papiru ne zvuči kao nešto naročito privlačno, ali ovaj miris izaziva sličan efekt kao i benzin: mnogima je strahovito odbojan, ali neki od nas mu ne mogu odoljeti!
Tajna je, dakako, u kemiji, odnosno stotinama nestabilnih i relativno lako isparljivih organskih spojeva (VOD) koji su osnovni sastojak stranica knjige, tinte i ljepila. S vremenom se ovi spojevi raspadaju i isparavaju, ostavljajući tako prepoznatljive mirise. Slična je stvar i s mirisnim uljima, etanolom i već spomenutim benzinom, a ovakvi se mirisi osjete i kod novih knjiga, iako u nešto slabijem i pomalo drugačijem obliku.
Među najprepoznatljivijim su mirisima tako badem (dolazi od benzaldehida) i vanilija (vanilin), za slatke su note odgovorni toluen i etilbenzen, dok laganu cvjetnu aromu daje 2-etilheksanol.
Naravno, knjige mogu poprimiti i neke mirise okoline u kojoj su se nalazili, poput dima, vlage i vode ili biljaka koje su bile prešane između listova, a ovakva saznanja ne moraju biti samo obična trivijalnost, već mogu pomoći znanstvenicima i knjižničarima da procjene kada su neke knjige u opasnosti od oštećenja i truljenja. Kada i ako to poželimo s neta bez problema skinemo novi roman Nives Celzijus, ali prioritet bi nam ipak trebao biti i 300-njak godina stari Shakespeareovi klasici…
Izvor: Idesh.net