23.05.2016.
Što reći, što napisati, što poručiti svima vama kojima se približava i taj dan – dan svečane dodjele vaših diploma, dan kad ćete postati akademski građani i početi tražiti svoje mjesto pod Suncem i posao koji će vas ispunjavati i zadovoljavati?
Svakako nije lako reći nešto pametno. Uostalom, svakoga očekuje njegov poseban životni put. No, jedna je studentica pokušala sažeti sve ono što bi poručila novopečenim diplomcima spremnima da se okušaju u stvarnome svijetu koji je daleko od bajke.
Evo što je napisala svim kolegama koji će uskoro resicu sa svoje kape premjestiti na drugu stranu i ushićeno uhvatiti tuljac sa dugoočekivanim i teško zarađenim papirom u ruke...
"Dragi diplomci,
Vaše su svečane kape ukrašene i spremne. Vaše studentske sobe su pospremljene i očišćene. Rekli ste zbogom profesorima, prijateljima, simpatijama i zgradama kampusa. Osjećate se uzbuđeno i sretno, tužno i užasnuto – istovremeno. Ne znate želite li plakati, vikati od sreće ili piti – ili pak svo troje.
Ja ću vam reći da, nekoliko godina nakon dodjele diploma, svijet uopće nije tako loš kao što ste mislili da će biti. Da, većina klišejiziranih savjeta je doista istinita i primijenjiva – znam jer sam to proživjela.
Prvi klišej-savjet: Stvarni svijet nije nalik fakultetu – niste spremni za njega
Nakon trosatne vožnje kući s fakulteta bila sam u šoku. Nisam željela priznati da je sve gotovo. Ovo je još samo jedna ljetna pauza, uvjeravala sam se. Nije me "pogodilo" sve dok nije stigao rujan, a ja nisam morala pakirati sve stvari niti se vratiti na kampus. Onda mi je postalo jasno: postala sam odrasla osoba.
Počela sam paničariti. Što uopće znam o tome? Što sam ikad skuhala, osim tjestenine? Gdje su prijatelji kad ih trebam? Svi su bili tako daleko, a ja sam se osjećala depresivno dok sam scrollala po društvenim mrežama i pokušavala živjeti svoj život kroz novu generaciju apsolvenata.
Imate dvije opcije: paničariti ili prihvatiti novonastalu situaciju. Ili oboje. Nema ništa loše u tome da provedete pokoju večer gledajući nostalgične filmove i jedete junk food jer, priznajte si, biti odrasla osoba je teško i naravno da vam nedostaje fakultet.
Nakon toga krenula sam dalje. Trebalo je vremena – gotovo čitava godina – ali tada sam shvatila da je sasvim ok kad ne moraš završavati seminar u tri ujutro. S obzirom da više nisam morala pisati zadaću i čitati članke i knjige, mogla sam se posvetiti svojoj ljubavi: pisanju. Tek nakon diplome imala sam dovoljno vremena da se usredotočim na nešto potpuno drugačije.
Prigrlite činjenicu da ne znate što radite. Ako niste završili školu za ugostitelja ili kuhara ili postali računovođe (svaka čast), nećete baš biti spremi za stvarni svijet. Zdravstveno osiguranje. Porez. Kuhanje. Sve je to jako zahtjevno, a još više takvih stvari tek dolazi.
Dobra vijest je da imate internet i Google, što naši roditelji baš i nisu imali. Cijeli svijet informacija je samo klik daleko – iskoristite to. Bez obzira gledate li video snimke na YouTube-u koje vam pokazuju kako najbolje nešto skuhati, popraviti vodokotlić ili kako ispunjavati obrasce, iskoristite mogućnost da vas drugi savjetuju. Osim toga, ako možete natipkati deset stranica seminara na adrenalinu i RedBullu nakon dvije besane noći – možete sve.
Drugi klišej-savjet: Sve će biti u redu
Bez obzira provodite li ove dane plačući ili tulumareći, istina je da ste završili jedno važno poglavlje u životu. Dajte toj činjenici dovoljno pažnje.
Najviše žalim što tijekom apsolventske godine nisam drugima rekla zbogom. Bila sam u emocionalnom rasulu pa nisam našla dovoljno vremena da sjednem i popričam sa svojim prijateljima. Sad je sve što imamo komunikacija putem WhatsAppa ili Facebooka, posebno s kolegama koji rade u inozemstvu. Ne mogu s njima više prilati "u četiri oka", a voljela bih da sam to napravila prije nego što su otišli. Umjesto toga, brinula sam se da nešto propuštam pa sam išla od tuluma do tuluma, od aktivnosti do aktivnosti, samo kako ne bih razmišljala o promociji.
Zastanite na trenutak i poslušajte ovaj savjet: promatrajte što se događa oko vas i razmišljajte o tome, uživajte u tome. Nemojte razmišljati o onome što morate sljedeće nego se usredotočite na ovo sada. Nećete se sjećati o čemu ste pisali zadnji seminar, ali ćete se sigurno sjećati zadnjeg tuluma kad ste s ekipom izašli van ili samo promatrali zvijezde na nebu.
Apsolventska godina svima nama je gorsko-slatka. Godina "zadnjih" stvari: zadnjih sati predavanja, zadnjih koncerata s tim društvom, pub kvizova. Ove zadnje stvari nagomilavaju se dok ne dođe i ona: zadnji dan studija.
Nakon toga prijeći ćeš rascjep i zakoračiti u svijet "prvih" stvari. Ako se usredotočiš na "zadnje", propustit ćeš mnogo "prvih": prvi pravi stan, prva večera koju ćeš skuhati za svoje prijatelje, prvo ispunjavanje poreza, prvi automobil...
Može biti zastrašujuće osvrnuti se na život u kojem više nema strukture: nema više 3+2 ili 4+1 studijskih programa, ali to vam omogućava da radite što god poželite. Poslovi će se mijenjati, ali to je u redu jer će na kraju sve biti ok. Kao što je potraga za fakultetom bila stresna, bit će i potraga za poslom. Jedan od mentora na prvome poslu rekao mi je: 'Zamisli da ti je život metar za mjerenje. Tvoj prvi posao zauzet će samo jedan centimetar, jedan maleni komadić. Moraš shvatiti mnogo toga.' Čak i ako niste zadovoljni prvim poslom – to će se promijeniti. Nešto ćete smisliti i sve će biti ok. Nećete sigurno penziju dočekati na svom prvom poslu.
Pred vama je toliko odabira! Gdje da stanujete, u kojem gradu i s kime? Živim sa dečkom, ali nisam bila sigurna da će to uspjeti. Puno sam se puta pitala bih li zapravo trebala biti sa svojim prijateljima u New Yorku.
Na kraju ćete završiti baš ondje gdje ste trebali. Bez obzira radi li se o malenome stanu u velikome gradu, na drugome kraju planete, putujući uvijek iznova, a možda u braku s osobom u koju ste se zaljubili još na fakultetu – sve je to super.
Dok prilazite članovima povjerenstva, uzimate diplomu u ruku i stišćete ruke zaposlenicima faksa, zapamtite da ulazite u novo poglavlje svog života. Prihvatite avanturu koja vas očekuje i sve ludosti koje život nosi. Usponi, padovi i sve ono između – izađite van i živite život.
Ne možete ni slutiti koja ćete sve mjesta vidjeti...
Vaša kolegica."
Izvor: Moj faks