16.03.2012.
Nekoliko studenata, vlastitim riječima, iskreno nam je napisalo kako su se spremali i upisali svoj fakultet.
Zabavlja me istraživanje o različitim fakultetima koje bih mogla upisati kad skužim što želim
Moji mama i tata su tipičan brak doktora i arhitektice. Moja sestra je već savršena pravnica. Ja ne znam što želim. Mama me tjera u medicinu iako u dubini duše zna da me to ne zanima i da bi šteta za pacijente bila velika. Tata igra na sigurno i tjera me u svoje vode što mi se strašno ne da. Na kraju, kad sam prošle godine upisivala tih deset fakultet, gađala sam bezveze.
Bilo je tu i medicine i ekonomije, ali sudeći prema potražnji na fakultetima u aplikaciji Usporedi fakultete i toga što su mi rekli stariji frendovi, nekako sam osjećala da ću dogurati samo do prijamnog.
Ok, donekle volim pomagati ljudima. Ali toliki su smjerovi u zdravstvu za koje nisam ni znala, a tata misli da ništa ne valja osim arhitekture i inženjerskih smjerova. Ja bi možda i na glumu ili primjenjenu umjetnost, no mojima se diže kosa na glavi. Stoga ako već upisujem faks za koji nisam sigurna što će mi u životu, stavila sam i zaštitu na radu. Na kraju, moj je tata bio u pravu, inženjerski smjerovi su zakon, ali to vam kažem samo zbog anonimne ankete i zato što sam ovdje upoznala svog dečka:_). Eto me na faksu zaštite na radu. I krenula sam na glumu, nikad se ne zna...
Umjesto o fakultetima, informirali su nas da ponesemo vodu za državnu maturu
„Bila sam prva generacija koja je morala podnijeti državnu maturu unatoč tome što nismo za to znali u prvom razredu. A znaš kako za to uče oni koji ne vole matematiku i misle kako je neće morati polagati na maturi? Ne uče. I zato kad smo na početku četvrtog razreda shvatili da moramo položiti cjelokupne programe, a nitko nam nije znao objasniti kako ćemo se prijaviti na fakultete, sve mi je to bilo smiješno.
Cijelu godinu učili smo za za ispite, za dobre ocjene u četvrtom razredu, a o maturi nisam stigla ni razmišljati. Učitelji su govorili da dođemo na vrijeme, donesemo bocu vode sa sobom, a nitko nam nije pričao o četiri godine hrvatskog i matematike koje smo ostavili iza sebe, a sad ih odjednom moram znati napamet. Odabrala sam deset fakulteta, navrat nanos se raspitivala kod starijih kolega i učila, ali ne previše jer su tu bili i ispiti.
Htjela sam na španjolski jezik za koji su mi rekli da je iznimno tražen, no pravila su se promijenila i nadala sam se da neće biti baš isto kao lani. U biti, nitko ništa nije znao, čak ni oni koji su maturu provodili. Druga opcija bio je predškolski, a treća defektologija.
Na kraju, od španjolskog ni buenos dias, defektologiju sam dobro prošla na intervjuu, ali nedostajalo mi je bodova iz testova i odlučila sam, za prvu ruku, upisati talijanistiku i hrvatski jer mi se predškolski činio kao nešto što za mene nije dovoljno dobro iako me djeca obožavaju.
Imala sam bar petnaest izbora, a zapravo nisam imala pojma koliko je lako ili teško upasti na određeni smjer i što on uopće znači. No, nakon dvije godine studija, jako sam zadovoljna, posebice zato jer sam ga upisala vlastitim trudom, bez priprema na koje je otišlo pola razreda. Ja nemam dodatnih troškova, štedim za apsolventsko i nekako mi faks daje osjećaj da je to dobra podloga za dalje.“
Katarina, Istra, 20
Upala sam na kemiju jer se nisam dovoljno informirala o studijima medicine
„Htjela sam upisati medicinu, ali najprije sam upala na kemiju. Čekala sam da se pomakne linija na medicini, a nervozne žene u referadi dodatno su me nervirale. Nije bilo nikog da me potakne da pričekam još malo i htjela sam razvaliti referadu kad sam saznala da se crta drugog dana pomaknula. Nisam mogla otići na smotru fakulteta, na internetu nije bilo dovoljno informacija, prijavila sam se samo na faks u Zagrebu i nije mi palo na pamet da bih u Rijeci ili Splitu imala više šanse.
Iskreno, nisam se puno spremala za fakultet jer sam u srednjoj školi jako puno učila. Bila sam najbolja učenica i naravno da sam mislila kako ću bezbolno upisati željeni fakultet. No, čak me i teškoća kemije zapanjila i morala sam se dodatno truditi da dostignem razinu studenata koji su cijelu srednju školu spremani za taj fakultet.
Uz to, nisam imala gdje saznati koliki je interes za određeni fakultet, koliki studenti koji stoje u redu pred vratima fakulteta doista uđu. A malo sam, priznajem, pala i na vlastiti ego. No, sad me taj isti ego tjera da napravim najbolje od onog što imam.
Nakon prve godine kemije, razmišljala sam o prebacivanju, ali izgubila bih stipendiju, dom, godinu dana života i jednostavno ostala sam ovdje i dala sve od sebe, a sad mi se to i sviđa iako će uvijek u meni tinjati žar za medicinom. Čini mi se da danas postoje puno bolje mogućnosti informiranja o fakultetima negoli u moje vrijeme.
Blanka, Slavonija, 27
S 25 godina ponovno idem na faks jer ne mogu naći posao
Završila sam ekonomiju prije dvije godine. Diplomski studij, studentski stan, iksica, svega toga više nema jer moram početi raditi, tako sam tada razmišljala. Ali, nikako da počnem. Sve jedan bezličan studentski posao do drugoga. Ne razvijam svoje potencijale jer stalno šaljem molbe za posao. Usput jedva imam za menzu uz tuđu iksicu, prijevoz je sve skuplji, o stanu da ne govorimo. I tako, nas par frendica odlučilo je ponovno studirati sa svojih dvadeset i više godina kad ljudi počinju svoju karijeru.
Želja bila pronaći fakultet na kojem se mogu provući bez državne mature i pretjeranog učenja. Prioritet je bio traženje posla. Nitko mi nije vjerovao kad sam rekla da idem na teologiju, a gledala sam da bih mogla upasti i na zaštitu na radu, pomorstvo ili čak novinarstvo.
Odabrala sam jedan smjer teologije u manjem gradu na kojem je bio iskazan manji interes, školarina nije bila bombastična, a profesori su doista bili pristupačni. Dio podataka rekli su mi stariji kolege, a dio sam saznala u aplikaciji 'Usporedi studije'. Tamo sam ispitala interes za svaki pojedini fakultet i padale su na pamet ideje za fakultete i smjerove koje nisam ni znala da postoje. Trenutno ne rasturam na ispitima, no volim učiti nove stvari, a nadam se da ću pronaći posao prije nove godine.
Dinka, Banija, 25
Tražim novi fakultet jer želim diplomu iako sam dobar u informatici
Uvijek sam popravljao kompjutere i često sam znao više od svojih kolega. Kad bi na red došla povijest i hrvatski, gađao bi profesore iz zadnjih redova iz dosade, a matematiku sam prolazio nekako bez učenja. Tata me tjerao na fakultet i otišao sam na jedino mjesto gdje mogu raditi ono što me zanima, a da upad ne bude pretežak, Tehničko Veleučilište u Zagrebu. Dobro su mi smjestili, moram priznati. Do faksa sam putovao sat vremena u jednom smjeru, raspored je bio neuredniji od moje sobe, a profesori su ili bili izvanredni ili nisu imali pojma. Ja sam mogao predavati neke stvari.
Zahvaljujući svom interesu, počeo sam i zarađivati na kompjuterima, a fakultet je sve češće bio bez mene, hehe. Uz izlaske, hakiranje i video igrice bile su jedine stvari koje sam radio s dušom. Nakon tri godine faksa koji nisam završio, Zagreb mi je došao do grla i vratio sam se doma među ekipu.
Radim ja na crno i dalje, sve sam bolji u nekim stvarima, ali sve više klinaca hoće tu informatiku i bezveze mi je da mi oni otimaju posao jer bi jednom možda i osnovao tvrtku.
Stoga ponovno idem u školu. Iduće godine kad još malo zaradim i trenutno tražim, među prijateljima, na internetu, čak i u onoj vašoj aplikaciji za studije. Možda na kraju odem samo na tečaj jer mi svi kažu da se ne isplati studirati informatiku u mojoj dobi, no još ću vidjeti.
Marko, Dalmacija, 23
Svaki student ima svoju priču! Ukoliko je želite anonimno podijeliti s nama, slobodno nam je pošaljite, objavljujemo. (M.D.)