Pronaći hrvatskog studenta na praksi nije nemoguća misija. No, oni koje poznajemo jednom tjedno odlaze u tvrtku i bave se nevažnim poslovima ili se iscrpljuju kako bi maksimalno ( besplatno) doprinijeli poslovanju. Rijetki primjer učenja kroz praksu nude studentske udruge.

 

Na prakse u Europi postoji navala, no tko traži taj i nađe

 

Ekaterina Cheremis iz Rusije i Danny Ritiu iz Rumunjske svoje su učenje kroz rad potražili u Hrvatskoj preko studentske organizacije AIESEC. Sudeći po njihovim pričama, nisu iskusili izrabljivanje, volontiranje ili osjećaj gubitka vremena.

 

 „Spontane stvari nekad ispadnu najbolje. Tražeći praksu u Sankt Petersburgu, zapitala sam se, a zašto ne odem u inozemstvo? Dobila bih više prilika i važno iskustvo u međunarodnoj kompaniji, otvorila nove horizonte i razvila se kao osoba“, kaže Ekaterina koja je pokušala i uspjela pronaći posao koji se donekle poklapa s njezinom užom specijalizacijom, strateškim menadžmentom.

 

Nije bilo lako. Tražeći praksu u Europi gdje vlada najveća navala, dobila je niz odbijenica ili lijepo sročenih mailova koji samo na prvi pogled govore 'Da'. Pravi pozitivan odgovor stigao je tek od tvrtke Pauletić d.o.o. iz Rijeke. „Znala sam da će se barem jedna kompanija zainteresirati za mene. Tko traži, taj i nađe“, kaže Ekaterina.

 

Postala sam dio tima hrvatske kompanije kao studentica iz Rusije

 

Najveća hrvatska luka bila joj je totalna nepoznanica, no svidjelo joj se što dolazi u grad na moru kao i njezin rodni Sankt Petersburg.„Dobila sam i više od očekivanog. Radim u međunarodnom odjelu prodaje za jedan novi proizvod. Ljudi nisu pod stresom, prijateljski su i pozitivni. Uvijek su ovdje da  pomognu“.

 

U kratkom roku postala je dio ujedinjenog poslovnog tima. „Cijenim način na koji rade u kompaniji“, kaže Ekaterina koja posebno pamti team building u pripremanju fritula kad su se zaposlenici međusobno natjecali i kostimiranu zabavu povodom karnevala.

 

Jasna komunikacija sa šefom, definirani zadaci i mogućnost odmora

 

Prije tri godine, u Rijeci je ljeto proveo Danny Ritiu iz Rumunjske. Mladi student informatike također je tražio praksu u Europi i nije mu bilo važno mjesto koliko posao u tehničkom području i trajanje od dva mjeseca. Idealnu praksu pronašao je u tvrtki Impuls d.o.o. koja se bavi razvojem softvera.

 

“Dobio sam ono što sam očekivao. Jasno definirani zadaci, dobru komunikacija sa šefom i kolegama i mogućnost odmora“, rekao je Danny. Kao programer, trebao je odraditi jedan posao za softver tvrtke što je dovršio u mjesec dana.

 

Cijelo ljeto pamtit će po slobodnim vikendima kad se družio s lokalnim članovima AIESEC-a, slično ističe i Ekaterina. „Pokazali su mi grad, pronašli smještaj, riješili sve administrativne probleme, objasnili mnoge važne stvari i pomogli mi da se osjećam ugodnije i da se brže prilagodim novim okolnostima. Ne dopuštaju mi da se osjećam samo ili nesretno“.

 

Ne treba se bojati promjena kad odlazimo u drugu zemlju ili na novo radno mjesto

 

Danny je tako uz pomoć svojih mentora i zaduženih pomagača svaki vikend provodio na izletu, plaži, izlascima ili baveći se sportom. Ne može izdvojiti nijednu tužnu situaciju osim kad se govori isključivo hrvatski koji on ne može razumjeti.

 

“Hrvatska i Rumunjska su poprilično slične po radnom stilu, kulturi i ponašanju. Naravno, Hrvatska ima bolju infrastrukturu, ali nisam se osjećao kao da sam na drugom mjestu“, zaključuje Danny dok Ekaterina dodaje da nije nužno čekati znak s neba ili da nam se dogodi čudo. “Ne treba se bojati promjena, one su tu iz dobrih razloga“. (M.D.)