14.08.2018.

Strah svakodnevno ubije više snova nego će neuspjeh ikada učiniti, no bez obzira na to i dalje odgađamo ono što je potrebno poduzeti da bismo bili sretni.

Kako prolaze dani nakon početnog adrenalina sve je lakše pronaći izgovore za izbjegavanje teretane ili navlačenje tenisica za trčanje. Jedan od razloga može biti taj što nismo jasno razradili plan djelovanja i razmislili o svim koracima koje je potrebno učiniti da bismo došli do cilja. Tako primjerice odluka da ćemo do ljeta imati fit tijelo za plažu bit će lakše izvediva ako cilj razlomimo u manje, tjedne i dnevne misije te napravimo detaljan plan po danima, ali i satima.

Misije, a ne cilj

Na taj ćemo način lakše ostati fokusiraniji. Najveći problem je odgađanje tih malih koraka od kojih se svaka mislija sastoji i zbog toga „varamo“ samo jednom kockicom čokolade, izbjegavanjem treninga ili pronalaženjem izgovora za ustajanje iz kreveta na vrijeme da bismo pripremili doručak koji će nam pružiti dobar start.

Unutarnja borba

Da biste zaustavili odgađanje, važno je razmisliti o njegovom uzroku, tvrde psiholozi – i poslušati vlastite misli. Često se upravo u tom trenutku odvija unutarnja borba između dvije strane. Jedna naređuje da prestanemo jesti nezdravo jer tako nikada nećemo smršavjeti, požurimo se jer ćemo opet zakasniti i ustanemo na vrijeme jer moramo vježbati.

Taj Kritičar može pripomenuti i nešto poput toga da nas nitko neće cijeniti ili voljeti ako ne uspijemo u tome što želimo napraviti. On nije tu od jučer. Razmislite kada se prvi put javio glas nesigurnosti. Možda je to bilo u srednjoj školi zbog ranjenog ega i straha od neprihvaćanja?

Iza kritičnog unutarnjeg glasa često se krije povrijeđeni ili nesigurni adolescent koji želi kontrlirati situaciju jer vjeruje da će biti siguran od odbijanja ako sve napravi kako treba.

Drugi glas unutarnjeg dijaloga je onaj koji se opire, brani i govori „ne moram te slušati, ne da mi se ni pokušavati, danas nije dan za to“. Taj glas se prvi put javlja ranije od Kritičarevog. Često negdje oko desete godine.

Igra moći

Osvijestimo li što se događa u glavi dok ležimo na kauču i odgađamo odlazak u teretanu shvatit ćemo da gubimo energiju na unutarnji pokušaj otpuštanja i pojačavanja kontrole. Upravo je ta igra moći uzrok odgađanja ciljeva. Drugim riječima, kontrola plus otpor jednako odgađanje.

Matematika je jasna, baš kao i činjenica da nema smisla to što životom odraslog čovjeka upravlja borba djeteta i adolescenta, odnosno obrazac razmišljanja koji njegujemo od malih nogu. Sve dok djelujemo iz namjere da se zaštitimo od drugih kako nas ne bi povrijedili, pokušavamo kontrolirati, izbjegavati ili se zaštititi ostajemo zarobljeni.

Psiholozi tvrde da je ono što nas oslobađa od odgađanja djelovanje iz ljubavi, želje i znatiželje, a ne napad i obrana. Odlučimo li učiniti nešto za sebe iz ljubavi, a ne obveza koje smo si sami nametnuli lakše je očisiti kuću ili odabrati jabuku umjesto čokolade ili pizze.

Stoga ćete bitne odluke lakše ostvariti ako se umjesto na razočaranje i neuspjeh usredotočite na ljubav. Idući put kad osvijestite unutarnju svađu, zagrlite se što čvršće, ustanite s kauča i napravite nešto dobro za sebe.

Izvor: xica.com