29.11.2012.

Prilozi se ponajprije pridaju glagolima, a ni ova tri priloga nisu iznimke od tog pravila, no kod njih je važnije osvijestiti da se prilažu različitim vrstama glagola. Prilozi kamo i kuda prilažu se „glagolima kretanja”, dok prilog gdje upotrebljavamo uz „glagole mirovanja”.

Dakle uz glagole kretanja dolaze prilozi kamo i kuda. No ovdje valja pripaziti: oni u standardnom jeziku nisu istoznačnice (sinonimi).

Kamo označuje cilj kretanja, završnu točku, odredište prema kojem se netko uputio.

Kamo ideš? (Idem kući.)

Kamo putuješ? (Putujem u Senj.)

Kamo gledaš? (Gledam van.)

Kuda označuje put po kojem se ili kroz koji se odvija kretanje.

Kuda ideš? (Idem preko trga.)

Kuda putuješ? (Putujem Jozefinskom cestom.)

Kuda gledaš? (Gledam kroz prozor.)

S obzirom na činjenicu da nas mnogo češće zanima konačni cilj kretanja nego sam put, u standardu se osjetno češće upotrebljava prilog kamo. Unatoč tomu našlo bi se i primjera u kojima se češće javlja prilog kuda, primjerice s glagolima šetati, glavinjati, lunjati...

Gdje prilažemo glagolima mirovanja. On se odnosi na mjesto na kojem se nešto odvija, dakle na statičnost, ne na pravac ili smjer. To znači da nije dobro reći gdje ideš ili gdje putuješ, već treba reći kamo ideš ili kuda ideš, odnosno kamo putuješ ili kuda putuješ. Prilog gdje prilažemo statičnim glagolima.

Gdje živiš? (Živim u Bjelovaru.)

Gdje si sinoć bio? (Bio sam u kinu).

U govoru su zamjene ovih priloga dosta česte i one ne ometaju značajnije komunikaciju, pa ipak, s obzirom na razlikovanja iznijansiranih značenja koje hrvatski jezik omogućuje, svakako preporučujemo da se pri uporabi standardnog jezika koristite navedenim izražajnim mogućnostima.

Izvor: Bujica riječi