07.08.2013.

Futur prvi tvori se od nenaglašenih oblika nesvršenoga prezenta pomoćnoga glagola htjeti (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će) i infinitiva glagola koji se spreže: ja ću pjevati, ja ću biti, ti ćeš čitati. Kad infinitiv na -ti dolazi prije oblika pomoćnoga glagola, ispušta se završno -i: bit ću, pjevat ću, čitat ću, pri čemu se obično provodi jednačenje fonema prema mjestu tvorbe, pa se izgovara /biću/, /pjevaću/, /čitaću/. Pogrješno je pisati i izgovarati: *biti ću, *pjevati ću, *čitati ću, a pravilno je: bit ću, pjevat ću, čitat ću.

“S ili sa?”

Prijedlog sa upotrebljava se samo ispred riječi koje počinju glasovima s,š, z, ž: sa sestrom, sa Šimom, sa zidarom, sa Željkom, ili izgovorno teškim suglasničkim skupinama: sa mnom, sa psom. Inače se upotrebljava prijedlog s.

“Ja bih, mi bismo, vi biste ili ja bih, mi bi, vi bi?”

Kondicional I. glagolski je oblik koji se tvori od nenaglašenog aorista pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog.

Kondicional I. glagola pjevati glasi: 1. l. jd. ja bih pjevao/pjevala, 2. l jd. ti bi pjevao/pjevala, 3. l. jd. on bi pjevao, ona bi pjevala, ono bi pjevalo, 1. l. mn. mi bismo pjevali/pjevale i, 2. l. mn. vi biste pjevali/pjevale 3. l. mn.oni bi pjevali, one bi pjevale, ona bi pjevala.

Često se umjesto oblika bih u 1. l. jd., bismo u 1. l. mn. i biste  u 2. l. mn.pogrješno upotrebljava oblik *bi, npr: *ja bi pjevao, *mi bi se igrali, *vi bi radili.

“Dobar večer!, Dobro večer!, Dobro veče! ili Dobra večer!?”

Ustaljeni pozdrav kojim se sugovornici oslovljavaju u večernjim satima pojavljuje se u trima oblicima: Dobar večer!, Dobro večer! i Dobra večer!. S obzirom na to da se taj pozdrav sastoji od imenice večer koja je ženskoga roda, i pridjev koji stoji uz nju mora biti u ženskome rodu. Stoga je pogrešno: Dobar večer!, Dobro večer!, a pravilno: Dobra večer! Premda je u hrvatskome jeziku zabilježen i leksem veče koji je srednjega roda, u standardnome se jeziku ne preporučuje njegova uporaba. Tako je pogrešno i: Dobro veče!, a pravilno: Dobra večer!.

“Red vožnje ili vozni red?”

Genitivni izraz kojim se izriče posvojni odnos treba zamijeniti posvojnim pridjevom. Umjesto *red vožnje, *broj telefona, *pravo manjina, *faza proizvodnje bolje je vozni red, telefonski broj, manjinsko pravo, proizvodna faza. Ako takva zamjena mijenja značenje izraza, izraz ostavljamo nepromijenjenim, npr. praznik rada ne treba mijenjati u *radni praznik. Takva zamjena nije moguća ni ako se u genitivu nalazi skupina riječi, npr. prava nekih manjina, faza ručne proizvodnje, ili ako se, što je uobičajeno u administrativnom stilu, imenicom u jednini označuje cijela skupina, npr. pravo je djeteta, dužnost je tajnice.

“Zbog ili radi?

Radi je prijedlog i veznik kojim se izriče namjera i cilj radnje, a zbog je prijedlog i veznik kojim se izriče uzrok.

Pogrješno je npr.: *Nisam napravio zadaću radi toga što nisam imao vremena, ili *Došao sam zbog provjere stanja na svojemu računu, apravilno je: Nisam napravio zadaću zbog toga što nisam imao vremena, ili Došao sam radi provjere stanja na svojemu računu.

U ovoj su rečenici dobro upotrijebljena oba prijedloga: Otišao je u Njemačku zbog neimaštine, a radi zaposlenja.

Katkad nije posve jasno koji od tih prijedloga (veznika) treba upotrijebiti: npr. u natpisu Zatvoreno zbog/radi preuređenja može se razumjeti da je trgovina zatvorena s namjerom da se preuredi, a može se reći da je preuređenje uzrok tomu što je trgovina zatvorena. U takvim je slučajevima bolje upotrijebiti uzročni prijedlog zbog jer namjera uvijek uključuje i uzrok, a uzrok ne uključuje obvezatno i namjeru.

“Pleonazmi”

Pleonazmi su skupine riječi u kojima se jedna od riječi nepotrebno pojavljuje jer je njezino značenje već uključeno u značenje druge riječi ili su riječi istoznačne, npr. mala kućica je pleonazam jer kućica znači ‘mala kuća’, pa je uz imenicu kućica nepotreban pridjev mala. U standardnome jeziku, osobito u njegovim strožim stilovima, uporabu pleonazama treba izbjegavati. Česti su pleonazmi: oko desetak, cirka desetak, cirka oko desetak, približno desetak,često puta, popeti se gore, sići dolje, no međutim, kako i na koji način, čak štoviše, čak dapače. Pleonastične su i riječi u kojima se udvaja značenje poput najoptimalniji, najminimalniji,najmaksimalniji.

Pridjevi optimalan, minimalan i maksimalan u hrvatski su jezik došli iz latinskoga. U svojim značenjima sadržavaju značenjsku sastavnicu kojom se izriče najviši stupanj čega, pa optimalan znači ‘koji je najbolji, koji je najpovoljniji’, minimalan ’koji se ostvaruje ili je prisutan u najmanjoj mogućoj mjeri’, a maksimalan ’koji se ostvaruje ili je prisutan u najvećoj mogućoj mjeri’. Stoga ih se ne može stupnjevati, pa je umjesto superlativnih oblika s prefiksom naj- dovoljno upotrebljavati oblike u pozitivu. Pogrješno je: *Ponudili smo im najoptimalnija rješenja, *Nisu zadovoljeni najminimalniji radni uvjeti, *Novi hibrid kukuruza daje najmaksimalniji urod, a pravilno je: Ponudili smo im optimalna rješenja, Nisu zadovoljeni minimalni radni uvjeti, Novi hibrid kukuruza daje maksimalni urod.

Prilog često znači ‘mnogo puta’, pa je umjesto pleonastične priložno-čestične skupine često puta dovoljno upotrijebiti samo prilog često. Pogrješno je: *Često sam puta bio u Kninu, *Ana je često puta mislila na njega, a pravilnoje: Često sam bio u Kninu, Ana je često mislila na njega.

Kad god ne znate što je pogrešno, a što pravilno posjetite internetske stranice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje  ili Zbirku jezičnih savjeta Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Izvor: Alfa portal