Jezični savjetnik: Molba ili zamolba za posao

Iako se riječ zamolba nevjerojatno proširila posljednja dva-tri desetljeća, jezikolsovci prednost daju imenici MOLBA.

Zamolba se sporadično javlja tek krajem 19. Stoljeća, primjerice u djelima Vjenceslava Novaka i Slavka Kolara, ali je sve do kraja 20.stoljeća, kada doživljava ekspanziju, vrlo rijetka u upotrebi.

Njezino širenje nije bilo motivirano jezičnom potrebnom, nego političkim razlozima.

Imenica molba i s tvorbene strane ima prednost jer s imenice češće tvore od nesvršenih glagola. Kada imenicu tvorimo prema glagolima moliti (koji je nesvršen) i zamoliti (koji je svršen), odabrat ćemo prvi: moliti > molba. Tek ako otvorena riječ već ima značenje, tvorit ćemo riječ od svršenog glagola.

Tako prema glagolima braniti i zabraniti imamo imenicu zabrana jer brana znači nešto drugo, prema buniti se i zabuniti se imamo zabunu jer buna ima drugo značenje, od krpati i zakrpati imamo zakrpu jer krpa ima svoje značenje.

Budući da govornici u svojoj svijesti nemaju jasno definiranu razliku u značenju između riječi zamolba i molba, prednost treba dati jednoj od njih, dnosno onoj koja je pravilno tvorena i ima mnogostruko dužu tradiciju i hrvatskome jeziku – imenici molba. 

Izvor: Bujica riječi 

Educentar koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda stranice slažete se sa korištenjem kolačića o kojima možete pročitati više.