23.05.2016.

Tijek jezične komunikacije, određen i prostorno usmjeren gospodarskim razmjenama, crkvenom organizacijom i hodočastilištima, pa i prometnim mogućnostima uvjetovanim konfiguracijom zemljišta, nužno dovodi do toga da se stvaraju skupine mjesnih govora koji ostaju blisko srodni jedni drugima, a jače se udaljuju od drugih takvih skupina i govora koji ih tvore.

Takve skupine s vremenom se jasnije oblikuju i dobivaju svaka svoju fizionomiju. To je što jezikoslovci nazivaju dijalektima. A skupinu dijalekata podudarnih obilježja koja stoji naprama drugim takvim skupinama zovu narječjima. Hijerarhija je tu vrlo jasna.

Dijalekt je skupina mjesnih govora, narječje je skupina dijalekata. Tomu još treba dodati: jezik je skupina narječja. Sve to dakako razvrstano prema različitim obilježjima koja sva svjedoče o postanju iz istoga prvotnog  jezika, prajezika. Ako se želi apstrahirati od hijerarhijskog statusa, može se i za jezik, i za narječje, i za dijalekt, i za mjesni govor, baš kao i za interdijalekt, razgovorni, književni i standardni jezik reći idiom.

Izvor: Školski portal