07.06.2023.

Studenticu koja se odazvala na sudjelovanje u eksperimentu Williamsa i Bargha (2008) u predvorju zgrade dočekuje pomagačica istraživača, noseći u rukama šalicu kave, podložak za pisanje i dva udžbenika. Liftom ju prati do laboratorija na četvrtom katu, a tijekom vožnje ju ležerno zamoli da joj pridrži kavu kako bi zabilježila njezino ime i vrijeme sudjelovanja. Potom je zapisala informacije i šalicu uzela natrag. Ništa neobično - osim što se upravo odigrao ključan trenutak eksperimenta! Scenarij se ponovio s još 40 studenata, pri čemu je pomagačica znala što treba raditi, ali ne i razlog zašto. Ipak, vjerojatno je brzo primijetila kako ponekad nosi šalicu vruće, a ponekad šalicu ledene kave.

Sudionicima je u svrhu obmane rečeno da se ispituje odnos percepcije ljudi i konzumerizma pa su dolaskom u laboratorij najprije procjenjivali privlačnost i korisnost dvaju automobila. Potom su ispunili upitnik dojmova o osobinama ličnosti izmišljene "Osobe A", za koju su prethodno pročitali da je inteligentna, marljiva, predana, praktična i oprezna. Procjenjivali su je na listi od 10 osobina ličnosti (na ljestvici od 1 od 7), pri čemu se na jednom kraju ljestvice nalazila osobina ličnosti, a na drugom kraju njezina suprotnost. Pet ponuđenih osobina po svojem je značenju bilo povezano s dimenzijom toplo - hladno (npr. brižna – sebična), dok drugih pet nije (npr. tiha – pričljiva). Pokazalo se kako sudionici koji su u liftu kratko pridržali vruću šalicu procjenjuju izmišljenu osobu sveukupno "toplijom" u odnosu na sudionike koji su pridržali hladnu šalicu! Pri tome je efekt temperature šalice bio specifičan samo za procjenu one polovice osobina koje su semantički vezane za dimenziju toplo-hladno.

Nadalje, autori su htjeli proširiti nalaze sa socijalnih procjena na socijalno ponašanje. U drugom eksperimentu, s novih 53 sudionika, koristili su tzv. Icy Hot terapeutske jastučiće. Nakon davanja uputa, sudionike su zamolili da kratko pridrže ili vrući ili hladni terapeutski jastučić pod izlikom da moraju ocijeniti djelotvornost tog proizvoda. Na kraju su mogli izabrati nagradu za sudjelovanje u istraživanju, a ključan izbor bio je hoće li nagradu uzeti za sebe ("Osvježi se.") ili će ju pokloniti prijatelju ("Počasti prijatelja."). Dio sudionika birao je između soka za sebe i sladoleda za prijatelja, a dio je birao između sladoleda za sebe i soka za prijatelja. Konačan ishod bio je da, neovisno o vrsti nagrade, sudionici u uvjetu hladnog jastučića s većom vjerojatnošću izabiru poklon za sebe nego prijatelja, dok oni u uvjetu toplog jastučića s većom vjerojatnošću izabiru poklon za prijatelja nego za sebe!

Veza fizičke i međuljudske topline

Williams i Bargh opisanim istraživanjem potvrdili su svoje hipoteze te smatraju da rezultati potkrepljuju pretpostavke kako će jednostavno taktilno iskustvo fizičke topline aktivirati koncept osjećaja intepersonalne topline, kao i da će privremeno povećanje aktivacije interpersonalne topline nesvjesno utjecati na automatske prosudbe i ponašanja prema drugim ljudima. Iz studije konkretno proizlazi da je kratka tjelesna izloženost toplini potaknula značajno povoljnije socijalne dojmove o nepoznatoj osobi i više prosocijalnog ponašanja, u usporedbi sa izloženošću hladnoći. No, odakle te pretpostavke dolaze i otkud ideja za istraživanje?

Autori polaze od Solomona Ascha koji je 1946. godine razmatrao ulogu percipiranja topline/hladnoće u osobnosti drugih ljudi kada o njima formiramo svoje prve impresije, a koje se javljaju automatski te ne zahtijevaju ulaganje svjesne namjere. Kasnija istraživanja idu u prilog činjenici da su ljudi posebno osjetljivi na informacije o „toplini“ ljudi, te se, uz kompetentnost, dimenzija toplo-hladno pokazuje kao glavni čimbenik u evaluaciji društvenih ponašanja. Međuljudska toplina općenito se odnosi na sklop osobina povezanih s prosudbom tuđih namjera prema nama, uključujući ljubaznost, susretljivost i pouzdanost, što nam pomaže i u procjeni možemo li osobi (ili grupi) vjerovati kao prijatelju ili barem kao ne-neprijatelju.

Također, u jeziku prirodno i lako koristimo termine toplog i hladnog pri opisu psihičkih doživljaja, ljudi i ljudskog ponašanja. Asch je natuknuo nešto o tome da se apstraktni psihološki koncepti često metaforički temelje na konkretnom fizičkom iskustvu, a kognitivisti poslije slično razrađuju argumente da ljudi zamišljaju i tumače svoj unutarnji svijet koristeći analogiju s fizičkim. Iz pretpostavke da se misli, osjećaji i ponašanja temelje na fizičkim osjetilnim iskustvima i tjelesnim stanjima proizlazi i sljedeće pitanje - mogu li i kako topli objekti izazvati istu kvalitetu emocionalnog stanja kao „toplina“ u interakciji s ljudima?

Teorija nalaže da su objekti i događaji koji izazovu jednaku kvalitetu emocionalnog odgovora zajedno kategorizirani, tj. asocirani, u našem sjećanju. Upravo su zato autori smatrali da bi držanje tople šalice kave/jastučića moglo na nesvjesnoj razini aktivirati sjećanje na druge emocije asocirane s toplinom - primjerice, s povjerenjem i ugodom koju je osoba doživjela u međuljudskim odnosima.

Rana iskustva, privrženost i insula

Williams i Bargh ovdje prvenstveno stavljaju naglasak na naša najranija iskustva sa skrbnicima koji su nam pružali toplinu, zaštitu, sigurnost i njegu, pri čemu istaknutu važnost ima iskustvo ugode koje vežemo s osjetom dodira. Poznato Harlowljevo istraživanje s majmunčićima davno je ukazalo na važnost emocionalne sigurnosti za privrženost i preživljavanje mladunčadi, a jednako tako privrženost nije bila samo stvar dodira, nego i izvora topline koju je dodir predstavljao. S obzirom na to da imamo urođenu potrebu za izravnim fizičkim kontaktom s primarnim skrbnikom te na važnost ranih životnih iskustava s pouzdanim odraslim osobama, kod ljudi bi se također trebala razviti i snažna asocijacija između koncepata fizičke i psihološke topline.

Predloženu poveznicu osjeta temperature s osjećajem psihološke topline i povjerenja potkrepljuju istraživanja neurobiologije privrženosti, gdje se istaknula uloga insule (insularnog korteksa/insularnog režnja). Pokazuje se da je insula uključena u procesiranje oboje fizičke i psihološke „verzije“ informacija o toplini te da je aktivnost njezinih dijelova povezana s vanjskom promjenom temperature, kao i s osjetom topline dodira. Također je uključena u procesiranje socijalnih osjećaja poput povjerenja, empatije, krivnje i srama, a zanimljiv je nalaz da dolazi do povećanja njene aktivacije nakon iskustva društvene isključenosti i odbacivanja. O interakciji tjelesnih osjeta i emocionalne svijesti pisali smo i u kontekstu nostalgije koja se u jeziku također često povezuje s riječ "toplo". Na primjer, jedno istraživanje pokazuje da su osobe više nostalgične tijekom hladnijih nego tijekom toplijih dana, a nostalgija potencijalno služi kao izvor topline i tako vraća osjećaj ugode.

Generalno, insularni korteks kod ljudi je uključen u obradu tjelesnih osjeta i doživljaja emocije te ima ulogu u mapiranju tjelesnih stanja koja smo povezali s emocionalnim iskustvom. Integrirajući tako tjelesne informacije s emocionalnim, tjelesne osjete prevodi u emocije. Vjerojatno se tim putem i topli dodir transformira u osjećaje kao što su povjerenje i bliskost.

Sigurno je da mnogi vanjski i unutarnji faktori određuju kako ćemo doživjeti druge, kako ćemo se prema njima ponašati, kao i to hoće li "toplo-hladno" pri tome imati središnju ili perifernu ulogu. Međutim, ponekad naizgled banalne manipulacije određenim aspektima našeg iskustva mogu ukazati na fascinantnu složenost ljudskog funkcioniranja. Williams i Bargh zaključuju da su njihovi nalazi u skladu sa spoznajama o ulozi insule u doživljaju fizioloških stanja i detekciji povjerljivosti drugih osoba te da podržavaju tvrdnje o kritičnoj ulozi ranih iskustava fizičke topline za normalan psihosocijalni razvoj.

Izvori: nepopularna.org