21.03.2025.

Pitanje ubrzava li generativna umjetna inteligencija kognitivnu atrofiju izuzetno je važno, posebno jer tehnološki divovi Silicijske doline, s milijardama dolara uloženih u AI infrastrukturu, očito nastoje potaknuti našu ovisnost o toj tehnologiji, piše Raconteur. Ironično, potvrda takve zabrinutosti dolazi upravo od jednog od najvećih korporativnih zagovornika umjetne inteligencije – Microsofta. Njihovo istraživanje, provedeno u suradnji sa Sveučilištem Carnegie Mellon, pokazalo je da korištenje generativnog AI-ja doista može oslabiti naše kognitivne sposobnosti i kritičko razmišljanje.

Znanstvenici su ispitali 319 zaposlenika koji na dnevnoj razini rade s informacijama o njihovoj upotrebi AI alata. Otkrili su da su oni koji su bili skeptični prema umjetnoj inteligenciji skloniji aktivno koristiti vlastite kritičke vještine. S druge strane, ispitanici s većim povjerenjem u AI rjeđe su preuzimali kontrolu ili nadzirali njegove rezultate. Takav pristup, zaključuju istraživači, može dovesti do “smanjene sposobnosti samostalnog rješavanja problema”.

Istraživači su također primijetili pomak od klasičnog “izvršavanja zadataka” prema “kritičkoj integraciji”. Što to znači? Umjesto da sami obavljaju zadatke, zaposlenici koji koriste AI postaju tek “nadzornici” tehnoloških alata. Štoviše, oni koji su koristili generativnu umjetnu inteligenciju za zadatke koji zahtijevaju kritičko razmišljanje u pravilu su proizvodili manje raznolike rezultate u usporedbi s onima koji su se oslanjali isključivo na vlastite kognitivne sposobnosti, prenosi after 5.

Prema Garyju Marcusu, profesoru emeritusu psihologije i neuroznanosti na Sveučilištu New York, široka dostupnost generativne umjetne inteligencije predstavlja “prilično ozbiljnu prijetnju” za naše kognitivne sposobnosti i kritičko razmišljanje:

“Općenito, ljudi imaju puno više povjerenja u generativni AI nego što bi trebali. Budući da rezultati izgledaju uvjerljivo, rijetko se ide dovoljno duboko da bi se provjerilo jesu li točni – i sve se više oslanjaju na umjetnu inteligenciju, čak i kada ne bi trebali.”

Marcus, koji se zalaže za pauzu u razvoju moćnih jezičnih modela dok se ne uspostave odgovarajući sigurnosni propisi, skeptičan je prema umjetnoj inteligenciji u radnom okruženju. Iako se obećava da bi neka buduća verzija umjetne inteligencije mogla osloboditi ljude repetitivnih zadataka i omogućiti im da se usmjere na kreativnije poslove, Marcus tvrdi da još nismo ni blizu tog stadija. Upozorava da generativna umjetna inteligencija u svojoj trenutnoj formi nije pouzdana ni vjerodostojna, stoga joj ne bismo trebali prepuštati previše ovlasti.

Ljudi su skloni vjerovati generativnoj umjetnoj inteligenciji, bez obzira na to je li doista dorasla zadatku, kaže dr. Alexandra Dobra-Kiel, bihevioralna znanstvenica i direktorica konzultantske tvrtke Behave. Ovo neutemeljeno povjerenje, tvrdi ona, može smanjiti našu sposobnost rješavanja problema. Kada su ljudi preopterećeni, skloni su tražiti prečace – a generativni AI, ako ništa drugo, upravo je to: prečac.
“Zaposlenici se oslanjaju na AI rezultate bez da se uopće zapitaju tko ih je provjerio – uzimaju ih zdravo za gotovo i bez razmišljanja prepisuju.“

Danas su vodeće platforme generativne umjetne inteligencije u rukama Silicijske doline. Stručnjaci za podatke godinama upozoravaju na opasnosti algoritamske pristranosti. Naime, kako se donošenje odluka sve više prepušta strojevima, raste i rizik od iskrivljenih ili netočnih ishoda. Što se događa, pita Dobra-Kiel, kada milijuni korisnika interneta diljem svijeta koriste istih pet ili šest AI alata, koji su svi trenirani na vrlo sličnim podacima? To bi moglo dovesti do uniformiranja rezultata i načina razmišljanja – postupnog brisanja raznolikosti u korist naizgled “optimalnih” algoritama. Takva standardizacija mogla bi ugušiti inovacije u tvrtkama koje su bez kritičkog promišljanja prigrlile AI, piše Raconteur.

Dobra-Kiel objašnjava:

“Postavila sam ista pitanja različitim AI platformama i sve su mi dale gotovo identične odgovore. To je zabrinjavajuće – hoće li informacije postati toliko standardizirane da će se samo dodatno učvrstiti petlja uniformnosti? Ako se to dogodi, mogli bismo izgubiti neke ključne ljudske karakteristike, poput emocija i kulturnih nijansi u komunikaciji. Primjerice, način na koji komuniciram ovisi o tome razgovaram li s Nijemcem, Francuzom ili Englezom – AI taj kontekst u potpunosti briše. To otvara pitanja ne samo o kulturnim identitetima, već možda i o samom identitetu pojedinca u poslovnom okruženju.”

AI mijenja kritičko razmišljanje – ali ga ne uništava?

Možda problem nije u tome što AI smanjuje našu sposobnost kritičkog razmišljanja, već u tome što ga nismo ni imali dovoljno, kaže dr. Rebecca Hinds, voditeljica laboratorija za inovacije u radu u tvrtki Asana:

“Većina zaposlenika većinu svog vremena provodi u ‘busyworku’ – stalno multitaskaju i bore se za fokus. Kritičko razmišljanje u suvremenom radnom okruženju ionako je rijetka pojava. Umjetna inteligencija možda samo dodatno razotkriva taj problem, umjesto da ga stvara.”

Ipak, priznaje da umjetna inteligencija “može smanjiti kritičko razmišljanje” kada se koristi pasivno – odnosno kada ljudi prihvaćaju AI odgovore bez preispitivanja ili kada se AI koristi isključivo za automatizaciju rutinskih zadataka. Sve ovisi o tome tko koristi AI i na koji način. Prema Hinds, dosadašnja istraživanja nisu dala konačan odgovor na pitanje smanjuje li AI kritičko razmišljanje jer često ne uspoređuju kako ljudi razmišljaju uz AI, u odnosu na situacije kada ga uopće ne koriste:

“AI generira odgovore, ali pravo razumijevanje dolazi tek kad ih korisnik može protumačiti. Naša istraživanja pokazuju da 40% zaposlenika očekuje objašnjenje za sve AI-generirane rezultate – ne žele samo gotov odgovor, već žele razumjeti kako je AI došao do zaključka.”

Izvor: after 5