26.05.2014.

Motivi koji potiču studente da se odluče na takav korak većinom su isti: želja za upoznavanjem novih ljudi, okruženja te naravno želja za usavršavanjem jezika. Jedan od motiva koji je potaknuo Tomu da se prijavi na studentsku razmjenu bila je i mogućnost usporedbe uvjeta studiranja u Hrvatskoj i inozemstvu te izrazita znatiželja.

Iako Toma nije otišao daleko od granica Hrvatske, tijekom provedenih 5 mjeseci na razmjeni na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani ipak je stekao vrijedno životno iskustvo.

'U Sloveniji je moguće živjeti s 400 eura mjesečno'

'Europska unija dodjeljuje stipendiju gotovo svakom studentu koji dobije ERASMUS studentsku razmjenu te ona za Hrvatsku iznosi 400 eura mjesečno', navodi Toma te dodaje kako je prije odlaska na razmjenu dobio 4 rate stipendije, a zadnju ratu je dobio po povratku s razmjene.

Zadnja rata se dobije ako su ispunjeni uvjeti propisani od strane Sveučilišta u Zagrebu (broj dana na razmjeni, položeni predmeti i slično).

'Slobodno mogu reći da je u Sloveniji moguće živjeti sa 400 eura mjesečno ukoliko student živi u studentskom domu čija je cijena nešto manja od 100 eura mjesečno', priznaje Toma.

Javni prijevoz u Ljubljani za studente iznosi 20 eura mjesečno. Pored javnog prijevoza postoji sustav gradskih bicikala koji se plaća 3 eura godišnje te je samo potrebno imati iskaznicu javnog prijevoza zbog registracije. Bicikala ima dovoljno i grad je jako dobro pokriven postajama gdje se bicikl može ostaviti i pokupiti.

'Studenti s bonovima mogu jesti u gotovo svim restoranima u gradu'

Ono što se Tomu posebno dojmilo je da Slovenci imaju jedinstven sustav prehrane gdje je studentima omogućeno da jedu u gotovo svim restoranima u gradu. Na početku mjeseca svaki student dobije onoliko bonova koliko ima radnih dana te subvencija po obroku iznosi fiksno 2,63 eura dok ostatak treba nadoplatiti. Cijene menija kreću se od 2 eura u menzama u blizini fakulteta do 4,5 eura koliko su cijene u restoranima u centru grada.

Treba naglasiti da za tu cijenu student dobije juhu, glavno jelo, salatu i desert. Isto tako izbor restorana je izuzetno velik, od nacionalnih i internacionalnih pa sve do kineskih, indijskih i tajlandskih. Budući da se dobiva samo 20ak bonova mjesečno potrebno je i samostalno kuhati, ali to nije problem jer su svi domovi opremljeni kuhinjama, što u Hrvatskim domovima nije slučaj.

U nekim domovima kuhinje su zajedničke na katu, a u nekima dvije sobe dijele kuhinju i kupaonicu.

Da je Ljubljana pravi studentski grad dokazuje podatak da u njoj boravi i do 60 tisuća studenata te je jako puno studenata na razmjeni.   

'U vrijeme mog boravka tamo je samo na Ekonomskom fakultetu bilo više od 150 studenata na razmjeni, ali isto tako ima puno full time stranih studenata.', dodaje Toma.

Nije bilo nemoguće osvrnuti se na zaposlenike Sveučilišta koje se u Hrvatskoj često proziva zbog neefikasnosti i tromosti prilikom obavljanja posla i administracije.

'Zaposlenici Sveučilišta u Ljubljani i samog fakulteta svoj posao rade zaista jako dobro te nije bilo nikakvih problema po pitanju administracije, za razliku od našeg sveučilišta. Trude se zaista odgovarati na mailove čim prije i stoje na usluzi studentima koliko god mogu.

Procedura odlaska na samu razmjenu je puno kompliciranija na domaćem sveučilištu jer je potrebno dosta dokumentacije dok je to na stranom sveučilištu svedeno na najmanju moguću mjeru.', priznaje Toma te dodaje kako je važno držati se dogovorenih rokova oko čega su na vrijeme bili upozoreni.

Pored zaposlenika fakulteta i Sveučilišta za njih su se brinuli i tutori (studenti fakulteta u Ljubljani) koji stranim studentima pomažu da se lakše snađu oko smještaja i svega što je bilo potrebno. Također su im organizirali izlaske i ostale aktivnosti, a sve u svrhu boljeg međusobnog povezivanja.

'Nakon dva tjedna prilagodbe, lakše je pratiti nastavu na engleskom jeziku'

Nakon povratka s razmjene studenti se često susretnu s problemima kada je u pitanju priznavanje predmeta na matičnom fakultetu. No, zbog dobrog poklapanja nastavnog plana na oba fakulteta, Toma s time nije imao problema te su mu svi predmeti priznati bez ikakvih poteškoća.

Budući da se sva nastava održavala na engleskom jeziku, Toma je istaknuo kako je važno dobro poznavati jezik (barem B2) kako ne bi bilo problema u pisanju radova ili ispita.

Uz dobro proveden sustav prehrane, Tomu se dojmila i izvanredna komunikacija profesora i studenata koji zaista puno truda ulažu u kvalitetu same nastave.

Tijekom tih pet mjeseci, nije mu se nikada dogodilo da nije dobio odgovor na e-mail ili pitanje koje je postavio profesoru ili asistentu, što je, kaže, na sveučilištu u Zagrebu jako čest slučaj te za jednu informaciju ponekad moraš profesore doslovno vući za rukav.

Ono što je slično kao i na njegovom matičnom fakultetu je veliki broj grupnih radova i prezentacija, no ističe kako je to sve korisno za izgradnju odnosa s kolegama u novom okruženju.

'Htio bih dodati da je razmjena jedno predivno iskustvo i svakome bih preporučio da ode jedan semestar studirati u inozemstvo ako ima mogućnosti.

Nije bit razmjene samo u učenju, puno više je u novim prijateljstvima, poznanstvima i aktivnostima van fakultetskih obaveza', zaključuje svoje iskustvo Toma te dodaje kako mu je žao što se na nižim godinama studija nije odlučio na studentsku razmjenu.