25.03.2024.
Mnogi su autori raspravljali o prednostima intelektualne nadarenosti, no iznenađujuće je koliko je autora pisalo i o nedostacima toga da netko ima viski IQ, posebno super-visoki IQ. To je kao da imate višak dobrih osobina koje vas ponekad mogu kočiti na putu prema naprijed.
Često se divimo genijima. Na koncu, živimo u društvu koje na mnoge načine ljude procjenjuje na temelju inteligencije. Ipak, u stvarnom životu, kad smo osobno uključeni u donošenje odluka, naše su reakcije mnogo dvosmislenije i mnogo manje pozitivne prema ljudima koji imaju visoki kvocijent inteligencije.
Kako drugačije objasniti zašto intelektualno superiorni učenici često razviju strah od pokazivanja svoje inteligencije u učionici? Oni ponekad mogu izbjegavati to da dobrovoljno daju točan odgovor, nadajući se da će netko drugi podići ruku umjesto njih. Jer, ako rutinski ponude odgovor do kojeg nitko drugi ne može doći, vjerojatno će doživjeti da ih netko pogleda uz dozu bijesa, pa i da ih počnu ismijavati ili maltretirati na školskom dvorištu. Osim toga, nerijetko ih označe kao "učiteljeva ljubimca", što nije nimalo laskava titula, piše psiholog dr. Leon F Seltzer, na portalu Psychology Today.
U ovom tekstu pokušat ćemo identificirati 13 razloga zašto daroviti pojedinci ne uspiju naučiti kako mudro upravljati svojim intelektom, što može negativno utjecati na njihov uspjeh, međuljudske odnose te dovesti do toga da se otuđe od drugih, piše 24 sata.
Koji su središnji elementi sreće ili blagostanja?
Povijesno gledano, znanstvenici su sreću mjerili jednodimenzionalno, kao zadovoljstvo životom, dok se danas sreća, te nešto reprezentativniji pojam, blagostanje, definiraju sveobuhvatnije. Sada se podrazumijeva da uključuju mnoge različite, u konačnici često povezane čimbenike, kao što su autonomija, osobni rast, pozitivni odnosi, samoprihvaćanje, majstorstvo i njegovanje svrhovitog, smislenog života.
U knjizi „If You're So Smart, Why Aren't You Happy?“, objavljenoj 2016. godine, Raj Raghunathari sa Sveučilišta Texas u Austinu, objašnjava da, kad su čovjekove elementarne potrebe zadovoljene, postoje tri stvari ključne za sreću: imati smislene društvene odnose, kompetentnost u svemu na što usmjeravaju svoju energiju i posjedovanje slobode da samostalno donose životne odluke. Koristit ćemo te pokazatelje sreće kao mjerilo za bolje razumijevanje zašto, nažalost, visoka inteligencija može ometati postizanje onoga što bismo u idealnom slučaju svi opisali kao blagostanje.
13 razloga zašto vas visok IQ može učiniti nesretnima
Istraživanje grananja intelektualno nadarenih počinje s Lewisom Termanom, koji je revidirao Stanford-Binetovu ljestvicu inteligencije i započeo longitudinalno istraživanje djece s visokim IQ-om.
Njegovo je istraživanje pokazalo da su „inteligencija i postignuće daleko od savršene korelacije“. Štoviše, nadareni nisu završili značajno sretniji od onih s nižim IQ-om, niti su njihove stope razvoda, alkoholizma i samoubojstava bile bolje od nacionalnog prosjeka.
Kao što David Robson (2015.), sažimajući Termanov rad, zaključuje: „U najboljem slučaju on je otkrio da visoki kvocijent inteligencije ne utječe na zadovoljstvo životom; u najgorem slučaju to zapravo može značiti da ste manje ispunjeni.“
Kasniji znanstvenici, koristili su sofisticiranije kriterije i složili se s Termanovom ranijom kontra-intuitivnom presudom, priznajući višestruko opterećenje visokog IQ-a. Dakle, laički rečeno, sažet ću 13 nedostataka povezanih s prednošću osoba koje imaju superiornu inteligenciju:
1. Vrlo inteligentni znaju da su inteligentni, pa su skloni sebi postavljati visoka očekivanja koja često ne mogu ispuniti. Stoga su često razočarani (ponekad depresivni) zbog toga što je njihova razina postignuća znatno ispod njihovih ideala. Ne manje važno, možda neće uspjeti ispuniti očekivanja koja drugi ljudi imaju od njih.
2. Osobe s visokim kvocijentom inteligencije sklonije su problemima s tjeskobom. Češće razmišljaju o negativnim stvarima koje im se događaju, razmišljajući i ponavljajući scenarije u glavi, kako bi saznali što je pošlo po zlu. Mogu se baviti ili biti opsjednuti stvarima koje bi drugi smatrali sitnim ili beznačajnim događajima u životu.
3. Vrlo pametni ljudi ne moraju nužno donositi bolje odluke. Vjerojatno će unijeti osobne predrasude u razmišljanja i projekcije, što može ozbiljno narušiti njihovu objektivnost. Visoki kvocijent inteligencije ne spašava ih od pogrešnih pretpostavki ili predrasuda koje opterećuju druge ljude.
4. Budući da ljudi s visokim kvocijentom inteligencije lako uče stvari dok su mladi, skloni su se naviknuti na uspjeh bez puno truda, tako da nikad ne razviju naviku ustrajnosti, koja je zapravo temeljna za dugoročni uspjeh. Povezano s time, na kušnji može biti njihova samodisciplina koja je važna za ostvarivanje najvažnijih rezultata. Ironično, budući da nisu naviknuti boriti se za to da nauče nove stvari, kad se nađu u situacijama koje zahtijevaju napor, često mogu odugovlačiti ili u potpunosti napustiti pothvat. Jednostavno im se može činiti prenapornim, kao nešto što je jako izvan njihove zone udobnosti.
5. Budući da su skloni živjeti u svojim glavama, često mogu biti odsječeni od svojih emocija. A zbog njihovog stalno aktiviranog intelekta, bit će im teško osloboditi se osjećaja i elokventno ih izraziti.
6. Ljudi s visokim kvocijentom inteligencije skloni su pretjeranom razmišljanju ili pretjeranom analiziranju stvari. Često će izbjegavati poduzimanje radnje dok ne bude prekasno i tako propustiti vremenski ograničene prilike. Mnogi autori kažu da tim ljudima često može biti teško zaspati navečer, jer njihov prezaposleni um dobar dio noći prevrće situacije i događaje stalno iznova i tako ih dugo drži budnima.
7. Vrlo pametni ljudi teško izbjegavaju iskušenje ispravljanja tuđih pogrešaka, jer su često jako usmjereni na to da stvari moraju biti 'ispravne', točne i precizne. Nije iznenađenje da ova navika ne izaziva veliku naklonost kod drugih, jer se mogu osjećati posramljeno, ili uvrijeđeno ovom gotovo kompulzivnom tendencijom.
8. Uspostavljanje i zadržavanje prijateljstava ovim ljudima često je vrlo komplicirano. Ljudima je teško osjećati se ugodno u njihovoj blizini ako osjećaju da su intelektualno superiorniji. To je pogotovo slučaj ako se nadareni pojedinac ne može suzdržati od pokazivanja svog vrhunskog znanja ili oštroumnosti. Naime, tu intelektualna poniznost postaje ključna, no mnogi mentalno nadareni ljudi ne uspijevaju razviti tu osobinu, pa zbog toga trpe i njihovi odnosi.
9. Ljudi s visokim kvocijentom inteligencije mogu lako postati frustrirani i izgubiti strpljenje kad se ono što dijele opetovano pogrešno shvati, unatoč nekoliko pokušaja da to razjasne. Nedvojbeno, ma koliko nenamjerno, natjerati druge da se osjećaju inferiornima nije simpatična osobina, što je još jedan razlog zašto se drugi možda ne žele družiti s njima. S druge strane, takva druženja nisu zadovoljavajuća niti za darovite ljude.
10. Njihov smisao za humor može biti potpuno neusklađen s onim drugih ljudi. Ne samo da brže shvaćaju vic, već ono što oni smatraju zabavnim drugima može djelovati neumjesno, nategnuto ili banalno. Ipak, u svojim nastojanjima da se pomire s drugima, često će – iako ogorčeni – glumiti da su ih nasmijali i ponašati se kao da je to obavezno da bi funkcionirali u društvu.
11. Intelektualna elita češće doživljava društvenu izolaciju, što može rezultirati depresijom ili ih natjerati na introvertnost. To ne moraju nužno biti urođene sklonosti. Jednostavno, kad ne mogu pronaći druge ljude s mentalitetom sličnim njihovom, vjerojatno će izabrati samoću umjesto druženja s ljudima s kojima se osjećaju usamljenije nego kad su u društvu.
Ovdje je posebno iznenađujući slučaj matematičkog čuda, mlade Sufiah Yusol, koja se upisala na Sveučilište Oxford s 12 godina, a zatim odustala od svih kolegija prije samog kraja studija i počela konobariti. Kasnije je radila i kao pratilja na poziv. Očito, akademski, društveni i kulturni pritisci s kojima se suočavala u elitnom okruženju nadmašivali su njezine sposobnosti suočavanja - nedostajale su joj međuljudske vještine i kognitivna zrelost da se nose s time što se vidljivo ističe od ljudi u svojoj blizini.
12. Intelektualno nadareni ne samo da znaju više od drugih, već su itekako svjesni svega što ne znaju. A spoznaja o neizbježnim ograničenjima njihova intelekta može ih činiti uznemirenima, obeshrabriti ih i razočarati.
13. Thomas Gray je rekao: „Tamo gdje je neznanje blaženstvo, ludost je biti mudar.“ Ova rečenica sugerira kako oni s iznimnim IQ-om prepoznaju stvari koje drugi ne prepoznaju te kako ih mnogo toga zapravo može povrijediti, zabrinuti i učiniti da završe na drugoj strani u odnosu na ljude koji te stvari ne razumiju.
Konačno, sve ovo ne znači da osobe s visokim IQ-om ne mogu biti sretne. Ipak, postizanje tog stanja nije im ni blizu tako lako kao što većina ljudi misli.
Izvor: 24 sata