Je li pravilno na kraju dopisa pisati 'lijepi pozdrav' ili 'lijep pozdrav'

S obzirom na to da obje varijante nalazimo u poslovnim dopisima, ali i u privatnim pismima, ovo je vrlo zanimljivo pitanje na koje u ovome zrncu donosimo odgovor.

Riječ je naime o određenom i neodređenom vidu pridjeva. Određeni odgovara na pitanje „koji?“, a neodređeni na pitanje „kakav?“. Govorimo li o čemu poznatome rabit ćemo određeni vid pridjeva, dok ćemo govoreći o čemu nepoznatom rabiti neodređeni vid pridjeva.

Primjerice, u tekstu u kojemu spominjemo stol koji je zelene boje najprije ćemo rabiti neodređeni vid pridjeva: „Ovaj stol je zelen.“ Dalje u tekstu, kada smo čitatelje već informirali kako je stol zelene boje, trebamo rabiti određeni vid pridjeva, naprimjer: „Zeleni stol premjestili smo u drugu prostoriju.“

Dakle, budući da u poslovnom ili drugom dopisu vrlo vjerojatno nije riječ o tome koji je pozdrav, ispravno je rabiti neodređeni vid pridjeva (lijep pozdrav).

Drugo je pitanje jesmo li uopće odabrali ispravan pridjev. Postoje li uopće lijepi i ružni pozdravi? Pozdrav eventualno može biti više ili manje srdačan; stoga preporučujemo pisati „srdačan pozdrav“, kao nesvršeni vid pridjeva.

Iznimke

Iznimke su od ovoga pravila primjeri kao što je „pametni telefon“, gdje zapravo određeni vid pridjeva detaljnije pojašnjava o kojemu je konkretno proizvodu riječ i gdje nema oprečne varijante (u ovom slučaju glupi ili nepametni telefon). Također, u tekstovima gdje je iz konteksta jasno da postoje samo dvije varijante određenoga proizvoda, predmeta ili bića i sl. (npr. crni i bijeli konj u šahu), možemo odmah rabiti određeni vid pridjeva.

Kratica Lp

U novije je vrijeme u različitim dopisima za lijep pozdrav često prisutna i „kratica“ Lp. Prema pravilu o tvorbi sastavljenih kratica (akronima) koje nalaže da se ovakve kratice tvore od početnih slova svakog člana izraza koji se u njima krati te da pritom sva slova trebaju biti velika, jasno je da bi ova kratica zapravo trebala glasiti LP.